Mostarka Emica Ćorić embriolog: Jedina žena koja zna napraviti dijete

U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više. Klub menadžera danas predstavlja embriologa Emicu Ćorić, vlasnicu i direktoricu Centra za reproduktivnu medicinu IUNO Mostar.

Emica je rođena 1973. godine u Mostaru. Gimnaziju je također završila u Mostaru, a ostatak života provela u Njemačkoj. Po struci je biolog/embriolog. Obrazovala se u Stuttgartu na UNESCO koledžu koji je kao takav jedini u Njemačkoj.

Dio života ste proveli u Njemačkoj gdje ste i stekli znanja za ono čime se danas bavite. Zašto ste se, kada iz nje svi odlaze, Vi vratili u rodnu zemlju?

Ja mislim da bi se svatko tko u rukama ima znanje za „zanat" koji ovdje ne postoji ili se na našem području ne može završiti, po završetku školovanja trebao vratiti u svoju rodnu zemlju i na taj način doprinijeti da budemo što bolji.

Koja su Vaša prva radna iskustva u struci i od koga ste najviše naučili? Imali ste čast raditi sa poznatim i priznatim Nobelovcima u ovoj oblasti. U kakvom ste odnosu danas?

Radila sam na Max Planck Institutu i naravno da sam najviše znanja stekla upravo u timu Nobelovaca. Institut je poznat da ima najviše Nobelovaca na svijetu. I Albert Einstein je radio na Max Planck Institutu.

U super odnosima smo ostali. Kada se čujemo uvijek me pitaju hoće li se moja eksperimentalna faza življenja u BiH brzo završiti i kada ću se vratiti.

Kako je imati mentora koji je odlikovan Nobelovom nagradom?

Neprocjenjivo. Vjerujte, da provedete tako dobro vrijeme i steknete zavidno znanje u jednom takvom timu, to je nevjerojatno. To nisu veliki timovi. Jedan tim broji maksimalno trideset ljudi, znači u svakodnevnom ste kontaktu s jako kvalitetnim stručnjacima. Osim toga, bila sam u prilici upoznati mnogo osoba na svjetskoj razini, jer je «običaj» od strane i političara i ostalih poznatih ljudi posjetiti jednog Nobelovca i sam tim.

2008. godine osnovali ste vlastiti Centar za reproduktivnu medicinu - IUNO sa nazivom projekta „Od želje do djeteta" u Mostaru. Kako je sve počelo? Sa koliko suradnika ste krenuli u taj izazov, a koliko ih imate danas?

Na početku sam imala samo dva suradnika, ali već prije par godina smo prerasli u veliki IVF Centar na zavidnom nivou koji broji 19 suradnika, kako sa naših područja, tako i iz Hrvatske i Njemačke. Naravno, jedini je takav na ovom području.

Uspjeh dobrog menadžera mjeri se sitnim koracima. Što je bilo najteže na Vašem putu od laboratorija do Centra koji je danas, kao što ste kazali, jedini takav na ovim prostorima?

Najteže se bilo boriti s predrasudama. Da, u našem gradu može postojati jednako dobar IVF Centar kao i u bilo kojem drugom većem gradu ili državi.

Neplodnost je sve veći problem i u BiH. Zapravo, naša zemlja postaje zemlja staraca. U kojoj mjeri, kada je u pitanju Vaša oblast, država pomaže, odnosno odmaže neplodnim parovima? Da li postoji Zakon koji sve to regulira?

Zakon nažalost još uvijek ne postoji. Najnovije statistike pokazuju da je na području Grada Mostara 2015. godine umrlo 120 ljudi više nego što ih se rodilo. To su vrlo zabrinjavajući podaci, a Zakon još uvijek čekamo.

Sjećate li se nekog posebnog para i njihove priče, a koja Vam je ostala urezana i koje se rado sjetite?

Itekako. To je par koji je svojoj djevojčici dao moje ime.

Neplodnost nije bolest i tom činjenicom se moraju voditi svi neplodni parovi. Kako doći do Vas i koji je prvi korak na putu do željenog cilja?

Prvi korak je kao i uvijek najteži, a to je spoznaja da postoji problem u začeću. Najteže je odlučiti se potražiti pomoć, a onda se do mene može doći vrlo lako. Kako sam jedina u Hercegovini koja se stručno bavi ovom temom, nije me teško pronaći.

Žena uvijek pokušava napraviti balans između majčinstva i karijere, a koji ponekad i nije lagan, posebno za one žene koje imaju jake poduzetničke sposobnosti i žele biti uspješne na obje strane. Što savjetovati takvim ženama?

U svakom slučaju bih preporučila da pokušaju ostvariti oboje. Da se ne odlučuju biti samo domaćice ili samo poslovne žene ali bez domaćinstva.

Još jedna tema veže se za umjetnu oplodnju, a to je stav religije koji se protivi eksperimentiranju. Kako to komentirate?

Religija je religija, a znanost je znanost. U ovom slučaju znanost pomaže parovima da dobiju smisao zajedničkog života. Zar to nije prekrasno?

U medijima ste poznati kao „jedina žena koja zna napraviti dijete". Djelujete nježno, što potvrđuje i Vaše ime, a zapravo se iza svega toga krije jedna snažna, hrabra i poduzetna žena koja istinski radi muški posao. Imponira li Vam to ili ponekad i smeta?

Mislim da je prošlo vrijeme kada su se poslovi dijelili na muške i ženske.

Kaže se da je pas čovjekov najbolji prijatelj. Jedan takav je i Vaš doberman. Kako se zove i otkad se družite?

Zove se Lucky i već smo skoro šest godina skupa!

Obzirom da je to pas čuvar, nemate se razloga bojati ničega u životu. Ipak, imate li neke strahove?

Skupa se bojimo pauka.

Privlače li Vas ekstremni sportovi?

Mislim da je svaki dan života u Mostaru na neki način ekstreman sport.

Kako najradije, kada je u pitanju Mostar, ispunjavate slobodno vrijeme?

U društvu svojih prijatelja.

Tetovaža na stopalu IIIXXLMCM ima neko posebno značenje?

Naravno. Tetovaže bez značenja su besmislene.

Jeste li kao djevojčica vjerovali da djecu donose rode?

Ja sam vjerovala samo u Djeda Mraza.

Što ste si poželjeli u novoj godini?

Zakon o IVF-u.

Opišite se u tri riječi...

Malo su mi tri riječi.

S kojim likom iz crtića biste se poistovjetili?

Djini. Ispunjavam želje.

Na koje pitanje biste voljeli odgovoriti a nikako da Vam ga postave?

Što ću biti kad porastem.

Kao i svi Vaši prethodnici u Klubu menadžera definirajte pojam „menadžer".

Menadžer je osoba koja zna koji put vodi prema uspjehu.

manager.ba