Mostar: Preminuo glumac Ante Vican

Ante Vican. Nezaobilazno glumačko ime, ne samo brojem i kvalitetom rađenih i odigranih uloga, prvenstveno na pozorišnoj i kazališnoj sceni, a potom na filmu, televiziji i radiju, te brojem nagrada i priznanja, nego i glumačka činjenica. Njegov rad i rezultati su dokaz o jednom vremenu iza nas, koje je imalo, uza sve svoje mane, vremena, smisla, kvalitetnog vrednovanja i poštovanja za ono što zovemo profesijom glumca, te ono što zovemo glumačkom umjetnošću.

Iz biografije Ante Vicana

Glumac, redatelj, agronom i pisac, rođen je 11. lipnja 1926. godine u Vinjanima Gornjim (Imotski).

Nakon osnovne, građanske i Srednje poljoprivredne škole u Križevcima, studira na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu i Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu, gdje s najboljim ocjenama iz glume i recitacije kod slavnoga dr. Branka Gavelle završava studije kao prvi diplomant 1954.
Svoj profesionalni glumački angažman vezuje uz Narodno pozorište Mostar i Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru čiji je jedan od utemeljitelja 1994. skupa sa svojom suprugom Danom Kurbalijom, također dugogodišnjom glumicom NP Mostar i HNK Mostar.

U Mostar dolazi u jesen 1954. godine. Uloga Ante u „Djelidbi" 1957. godine bila je jedna od prvih većih uloga u mostarskom kazalištu. Za tu ulogu 1959. godine je primio nagradu Udruženja dramskih umjetnika BiH.

Na sceni mostarskog kazališta odigrao je više od dvjesto kazališnih naslova, od toga pedesetak glavnih uloga, među kojima treba istaknuti one u komadima „Mletački trgovac", „Skup", „Pakao u gradu M", „ Julije Cezar", „Grešni Herceg", „Kralj Betajnove", „Gorko sunce", „Tako je (ako vam se čini)", „Malograđanski pir", „Majčina sultanija", „Rodoljupci", „Ujak Vanja", „Glorija" i „Lulu". Na pozornici NP Mostar surađivao je s nekim od najvećih redatelja bivše Jugoslavije kao što su: Hugo Klajn, Marko Fotez, Dimitar Kjostarov, Tomislav Tanhofer, Georgij Paro, Ivica Kunčević, Ljubomir Draškić, Miloš Lazin, Rahim Burhan, Branko Brezovec...

Iz repertoara HNK Mostar izdvajamo sljedeće uloge: „Tena" u dramatizaciji Borislava Vujčića, „U godinama gladi" fra Ante Marića, „Fernando Krapp mi je napisao ovo pismo" Tankreda Dorsta, „Druga savjest" Josipa Muselimovića, „Probudi se, Kato" Milana Grgića, „Slučajna smrt jednog optimiste" Daria Foa, te predstava „Ante i Jozo" u kojoj je igrao s još jednom legendom domaćeg glumišta, Jozom Lepetićem, a koja je nastala po komadu „Zlatni dječaci" Neila Simona.

Napisao je nekoliko tekstova koje je sam režirao kao što su mjuzikl s pjevanjem i baletom „Magareći kvartet" (za koju je dobio nagradu „14. februar" koju je dodjeljivao grad Mostar), „Para bunci, bunci, bum", „Život i smrt Sokrata" i „Hasanaginica" (Vicanova adaptacija po istoimenim dramama Milana Ogrizovića i Alekse Šantića), dok u poznim godinama na sceni HNK Mostar piše i režira komad „Gospodine, u Tebi je moja nada", o suđenju zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu.

Nagrađivan je dva puta kao najboji glumac „Zlatnim smijehom" Satiričkog kazališta „Jazavac" u Zagrebu, „27. julskom" nagradom BiH za životno djelo, „Zlatnim prstenom" revije „Svijet" iz Sarajeva, te s još više od trideset nagrada za glumačka ostvarenja na kazališnim festivalima u Jajcu i Brčkom.

Igrao je u više domaćih TV serija i filmova u kojima ostvaruje zapažene uloge. Prvi film „Ljubav i poneka psovka" snima u Imotskom u režiji Antona Vrdoljaka, a posljednji je „Crvena prašina" Zrinka Ogreste za koju je na Pulskom festivalu 1999. dobio Zlatnu arenu. Ostali filmovi u kojima je ostvario zapažene uloge: „Bravo maestro", „Sudanija", „Jegulje putuju u Sargaško more", „Bife Titanic", „Izgubljeni zavičaj", „Prkosna delta", "Gazija", „Magareće godine","Belle epoque",„Maršal" i „Mliječni put". Glumio je i u brojnim domaćim TV serijama: „Naše malo misto", „Ća smo na ovom svitu", „Čovik i po", „Gruntovčani", „Porobdžije", „Tale", „Aleksa Šantić", „Novo doba", „Lud, zbunjen, normalan" i „Foliranti".
Bio je redoviti član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost BiH.