Mostar: Predstavljanje romana Od Franje do Franje književnice Anite Martinac

08.01.2018
1/4

Predstavljanje romana Od Franje do Franje, književnice Anite Martinac, održati će se u četvrtak, 11.siječnja 2018.., s početkom u 19. sati, u prostorijama Galerije kraljice Katarine Kosače.

Ovaj zanimljivi roman, koji uz prethodna dva romana Medaljon i Posljednji čini povijesnu trilogiju, predstavit će profesor Antun Lučić. U programu uz autoricu također sudjeluje profesorica Tina Laco kao moderator programa, a u glazbenom djelu programa nastupit će Damir Bunoza i Lucija Zovko.

Organizatori predstavljanja je Narodna knjižnica HNŽ.

Roman Od Franje do Franje još je jedna uspješnice Anite Martinac, koja je probudila javnost pišući o nedotaknutim temama iz prošlosti. Premjerno je roman predstavljen u Čitluku, te nakon toga u Beču, Osijeku, Vinkovcima, Zagrebu, Rijeci i Pločama. Nakon prvih kritika i osvrta o romanu, te reakcijama posjetitelja i čitatelja novi roman dočekan je s oduševljenjem. Trenutno je drugi najčitaniji roman prema listi portala Hrvatska.roman

„Roman posvećujem onima koji istinu ljube, žrtve ne zaboravljaju, oprost i pomirbu žude, djeluju u ime Boga i pravde i sve zbog čiste ljubavi rade", napisala je autorica Anita Martinac na samom početku ovog izvrsnog romana.

A svoju prosudbu o romanu dali su i drugi, kao:

„...Stvaralački ispisan povijesni roman iz obiteljskog kruga. Uočljiva je pohvala majčinstvu, privrženost za bližnje, doticaji u dijalektalni svijet. Razvidna je politička pa i vojna romaneskna naracija s osloncem na bitne postaje iz dokumentatne podloge u stvaranju narodne slobode. Ujedno je razvedena proza prostora, prikaz više hrvatskih krajobraza i ambijentalnosti te prožimanja čudorednim i etnološkim iskustvom. Kronološkim slijedom i biranim odrednicama u vremenu postignut je pregledan i dijaloški obuhvatan slijed htijenja za svekolikim i neodložnim životom..." Prof. dr. sc. Antun Lučić

„...Svaki kraj, pa tako i Hercegovina, posjeduje priču o svojoj ljepoti. Međutim, tek kroz ovaj roman tuđinac, pa i domaći, može zaviriti u predjele hercegovačke duše ili početi shvaćati zbog čega je ljepota tako lijepa. Iznjedrila ju je patnja, kroz duga stoljeća i desetljeća. Ovdje je prikazana samo ona od cara Franje Josipa do predsjednika dr. Tuđmana. Nositelj radnje je majka Anica, ali zapravo tipična hrvatska majka s obje strane granice ozemlja gdje obitava hrvatski narod. Život ju je bacao s obje te strane, dok je ona uvijek ostajala ono što je bila, nježna i ponosita majka koja zna što je vjera i domovina, što znači žrtvovati se za njih. Drugi svjetski rat pozobao joj je trojicu sinova, od kojih je najpoznatiji Vinko Škrobo, škripar. Sa svojim prijateljima dugo je odolijevao jugokomunistima, a oni su i zbog toga nemilosrdno proganjali i ubijali hrvatski puk, naročito škriparske obitelji. No, svanuo je Domovinski rat, svanula je sloboda Anici i drugim hrvatskim majkama. Ispripovjedila nam je sve ovo Anita Martinac jasnim i prepoznatljivim stilom dokazanim u uspješnicama »Medaljon« i »Posljednji«. Jugokomunizam je lomio hrvatski puk, dok je on ostajao svoj. Pritom je čuvao i svoj jezik, što autorica vješto rabi u romanu dodajući svemu i neke svoje riječi iskovane u tom duhu. Zbog svega djelo se čita u jednom dahu i ponosno izaziva hrvatsku književnost da se više posveti ovakvim temama...." Miljenko Stojić, književnik

"... Budna ratnica za slobodu hrvatske istine, Anita Martinac, romanom pod naslovom MEDALJON otvorila je vrata i ušla u kuću povijesne hrvatske strave. Sa njenim drugim romanom pod naslovom POSLJEDNJI otvorila je prozore istine u kući povijesne hrvatske patnje i bola. Trećim povijesnim romanom pod signjifikantnim naslovom OD FRANJE DO FRANJE autorica diže u zrak krov kuće strahota gotovo stogodišnjeg stradanja i patnji Hrvata u dvadesetom stoljeću. Anita Martinac ne dijeli Hrvate po državama. Neustrašivo spremna ratnica za istinu i za borbu da se ne zaboravi prošlost, spisateljica i pjesnikinja korača čvrstim istinitim korakom kroz povijest i prikazuje ju neumoljivo u sadašnjosti. Iskreno se bojim da će tek budućnost znat cijenit njeno veličanstveno djelo. Današnjica Hrvata je još uvijek u strahu pred samom sobom. Autorica će zasigurno i nadalje biti BUDNA, koristim naslov najnovije zbirke njenih domoljubnih pjesama, u svom bogatom kreativnom djelovanju i nepokolebljivog srca i duše stvarat za Hrvate, ma gdje god bili!... „ Ivan Župa, ORF urednik u mirovini

„...Veselim se Anitinim romanima, ne samo zbog vrhunskog stila i literarnog izričaja, nego i zbog njezinih tema. Anita, naime, otkriva zatamnjena mračna mjesta hrvatske povijesti ispisana rukom pobjednika nakon Drugog svjetskog rata. Tako nam revizionistica Anita kroz nevjerojatnu i bolnu sudbinu jedne hercegovačke obitelji otkriva zločine totalitarnog komunističkog režima u kojem su imale biti protjerane sve temeljne vrijednosti hrvatskoga naroda : vjera, ljubav prema obitelji, dom i Domovina. Nažalost i danas nakon 27 godina uspostave hrvatske države, vladajuće elite ignoriraju te vrijednosti koje su držale državotvorno hrvatstvo kroz cijelu njegovu mukotrpnu, a u pojedinim vremenima i tragičnu povijest. Veselim se što će moji unuci kroz Anitine romane, a poglavito ovaj najnoviji, moći pročitati tu povijest, koju, nažalost, još uvijek neće naći u školskim udžbenicima..." -Hloverka Novak Srzić.

„..Najnoviji roman Anite Martinac „ Od Franje do Franje" nije samo roman, on je prvenstveno povijesno djelo, dokument, koje na primjeru jedne obitelji nevjerojatnom realnošću oslikava nedaće hrvatskog naroda u Hercegovini, ali i Hrvatskoj od austro-ugarskih vremena do konačnog osamostaljenja Republike Hrvatske i Domovinskog rata. Oslikavajući oskudicu suncem spržene Hercegovine Anita Martinac daje nevjerojatno plastičnu poredbu koja je tako jednostavna, uzeta iz prirodnog okruženja, a opet nevjerojatno snažna u dočaravanju realnosti strahote koja je pogodila Hercegovinu te se samo jednom opisu vidi kako je Anita Martinac zaista majstor forme i koji s lakoćom prenosi realnost patnje na papir. Naime, oslikavajući pomor djece od gladi u Hercegovini Anita Martinac je zapisala - „Umirali su kao ptići što iz gnijzda ispadnu, a letjeti naučili nisu"!..." profesor povijesti Željko Primorac.

„..Autorica je, što je posebno važno, živjela suvremenu hrvatsku povijest, živjela ju je promišljajući, susrećući se sa različitim ljudima i njihovim sudbinama, odlučila je pisati o mnogim nezaboravljenim, ali ipak prešućivanim stvarima iz naše povijesti. Ako su u Hercegovini bili škripari, u Slavoniji su to bili križari, o njima se nekad kao i danas samo šapće, šapće se u Hercegovini, šapće u Slavoniji, i koliko ja znam, o tome nitko nije pisao, barem ne tako dokumentaristički kao što je to učinila autorica romana Medaljon, Posljednji i sada romana Od Franje do Franje. Naša se autorica odlučila „obračunavati" sa šutnjom i otimati zaboravu događaje iz kolektivne svijesti našega naroda, čineći to pisanjem o sudbinama likova i događanjima u vremenima u kojima su junaci njenih romana živjeli..." profesorica Višnja Sorčik.

„...S pravom se može reći da je ovo prozno djelo skladna memorija Ljubavi razprostrta Anitinim zlatnim slovom, ali i bjelinama i tišinama stranica koje pozivlju na sabranost i razgovor, na burovitu plovidbu za istinom, jednom i jedinom, a sve do jučer/danas progonjenom i zabranjenom.

Iako je najnoviji roman Anite Martinac svojevrsnim završnim dijelom njezine romaneskne trilogije, koju još čine Medaljon (2015.,drugo izdanje) i Posljednji (2016.), u njemu se na nov način daju prepoznati one autorske odlike, koje je točno uočio Miroslav Međimorec. On, u osvrtu na Medaljon, piše: „Zapanjio me strašan zločin, koji je Hercegovcima činila jedna ideologija, jedna partija, jedan režim, njegovi poslušnici i izvršitelji. (...) Potresla me strašna osamljenost toga naroda, Hrvata Hercegovine, kojima je u još jednom strašnom času jedino ostala njihova zemlja - da ih krije, štiti, hrani - Crkva da ih krijepi, čuva im dušu, hrabri za bolja, buduća vremena, i pojedinci-škripari, personifikacija njihovih želja i nada. S njima i uz njih narod je preživio, usprkos sili, ideologiji, strašnoj okrutnosti i teroru... Knjiga je pisana lijepim hrvatskim jezikom u kojem otkrivamo riječi koje nas ugodno iznenade svojim zvukom i značenjem. Zaboravili smo ih, proglasili južno hrvatskom ruralnom inačicom, a toliko svježine unose u hrvatsku književnost. Stil je raskošan i opor, samodostatan i bogat."

Što još dodati Međimorčevim riječima, ocjeni vrstna književnika, kazališnoga redatelja, domobranitelja? Tek to da nas roman pozivlje da ga pročitamo, da sve prošlo, a tako subivstvujuće, u duhu romana,blago sagledamo i zorno osvijetlimo u zrcalu istine, dolazeće sutrašnjice, u duhu bezuvjetna oprosta, da bi se bilo hrabrim, gotovo beztjelesnim za završni pir slobode, za slobodu. Dodajem i ove riječi iz završnoga, pedesetoga, poglavlja romana: „Anica na žalost nije dočekala slobodnu Hrvatsku. Jedne tihe noći tih izbjegličkih dana, u maloj sobici gdje je boravila s ostalima iz obitelji, ugasila se poput svijeće, koja je dogorijevala postavljena na prozoru za sve žrtve, za sve domoljube, koji su život položili za svoju državu."
Zašto baš ove riječi? Zato da se vidi kako Anica s ljubavlju gleda, onkraj groba, u ovom plamenu svijeće, i sve nas koji se radujemo najnovijemu romanu Od Franje do Franje i autorici Aniti Martinac, novoj sjajnoj zvijezdi u hrvatskom književnom sazviježđu. Da su još među živima, zasigurno bi njezin iznimno raskošni pripovjedački dar i tvorački genij pozdravili i naši književni velikani s hrvatskoga Juga, Petar Šegedin i Ranko Marinković i prihvatili je kao svoju..." književnik Mile Pešorda.

 

BILJEŠKA O AUTORICI

Anita Martinac, djevojačko Mihić, rođena je 6. ožujka 1973. u Mostaru gdje živi i radi. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sudionica je Domovinskog rata, te nositeljica Spomenice Domovinskog rata i dviju medalja Ljeto ‘95. i Oluja. Nakon desetljeća provedenog u vojnoj službi, radila je kao grafička dizajnerica i konzultantica za ISO norme, zatim u državnoj službi u FMF, a trenutno je zaposlena u Aluminiju d. d. Mostar.

Objavljena su joj djela:

1994. zbirka poezije „kRvaRi bRig", 2012. zbirka poezije „Ljubim te pjesmama", 2012. zbirka poezije „U pogledu", 2013. zbirka poezije „U susret riječi", 2014. zbirka poezije „Druga riječ je ljubav", 2015. audio recital poezije „Sretno Valentinovo", u 2015. prvo i drugo izdanje roman „Medaljon", u 2016. roman „Posljednji" i u 2017. zbirka poezije „Budna".

Književni uradci su joj zastupljeni u brojnim međunarodnim i domaćim zbornicima. Često sudjeluje na različitim manifestacijama i književnim susretima. Nagrađivana je od svojih prvih objavljenih radova, i to 1987. godine od tadašnje Opštinske konferencije Mostara, zatim 1997. u povodu Mjeseca knjige, te 2013. na natječaju „Najljepše ljubavno pismo" HP-a Mostar. Također, dobitnica je druge nagrade „Ilija Ladin" za 2013., treća nagrada za najljepšu domoljubnu pjesmu u Vukovaru za 2014. večeri domoljubne poezije „Pjesmom protiv zaborava" u organizaciji UBDRVSŽ. Godine 2015. dobitnica je druge nagrade „Fra Martin Nedić" za roman „Medaljon. Nakon toga, dobila je treću nagradu na VI. večerima domoljubne poezije „Rasplamsaj oluju u pjesmi i srcu" u Zeljovićima, Splitsko-dalmatinska županija, kao i prvu nagradu za najljepšu domoljubnu pjesmu na pjesničkoj manifestaciji domoljubne poezije „Stijeg slobode", Knin -Pakoštane. 2016. dobitnica je godišnje nagrade Ogranka Matice hrvatske u Čitluku i prve nagrade književne manifestacije „Munja od Gabele". 2017. dobitnica je prve nagrade na VII. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca za pripovijest "Samo je želio učiti", te treće nagrade na natječaju Kaštelanske storije za pripovijest "Jordan Viculin" i druge nagrade na VIII. večerima domoljubne poezije „Rasplamsaj oluju u pjesmi i srcu" u Zeljovićima.
Roman Medaljon proglašen je za roman godine 2015. na hrvatskom portalu Cro roman, nakon višemjesečnih prvih mjesta na ljestvici, a roman Posljednji je roman mjeseca prosinca 2016. A oba su bili u najužem izboru za Šimićevu nagradu u 2015. i 2016.

Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske, udruge Hrvatska žena, Napretka te je predsjednica Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BIH. Bavi se humanitarnim i volonterskim radom u kulturnim projektima i djelovanjem kroz razne udruge.

 

loading...