Mostar: Devetero Brajkovića živi od 300 maraka

Mostar, Hum, brkanovo brdo, Mostar, gradsko vijeće, statut, duhan, Mostar, Mostar, djeca, djeca sa posebnim potrebama, danijel vidović, Mostar, gradsko vijeće, izbori, Mostar, statut, Ljubo Bešlić, Veselin Gatalo, policija, Mario Šulenta, nekretnine, stanovi, ZZO HNŽ, rasvjeta, javna rasvjeta, Radmila Komadina, Mormonska crkva, Gradska uprava Mostara, Mostarski proračun, Miljenko Zovko, Ljubo Bešlić, dijeta, hrana i piće, debljina, obitelji, siromaštvo, siromašni, grijanje, mostar bus, škole, Grad Mostar, Mostar, gradsko vijeće, Mostarski gradonačelnik, Ljubo Bešlić, Federacija BIH, nekretnine, nekretnine stanova u mostaru, promet nekretninama, Policijski dužnosnici, prosvjed, Rudnik, Mostar, Mostar, javni WC, Katarina Zovko Ištuk, Mostar, pjesma, stanovi, Mostar, iznajmljivanje, Mostar, potpisivanje peticije, peticija, Mostar, Udruga Vrisak, peticija, Silente, Udruga Vrisak, Udruga građana Vrisak , koncert, Mostar, tumor, Mostar, stanovi

Međutim, primjer Milenka i Ljubice Brajković iz Mostara, koji imaju sedmero djece, pokazuje da vlasti nemaju sluha za njihove potrebe, piše Dnevni avaz.

Najstariji sin Tomislav ima 19 godina, kćerka Ana ima 17, koliko i Kristijan. Tu je i 13-godišnja Gabrijela, Martina koja ima 11 i petogodišnja Magdalena. Najmlađi sin David na svijet je došao prije devet mjeseci.

Deveteročlana obitelj Brajković nema svog krova nad glavom već žive u alternativnom smještaju. Posao ima samo Milenko, koji već 30 godina radi u JP „Vodovod".

- Kad mi se od plaće odbiju rate za dva kredita, ostane nam tek oko 300 KM. Od tog plaćamo režije i živimo. Djecu školujemo kako možemo. Nekad im imamo dati marku za sendvić, nekad i nemamo - kaže Milenko.

Volio bi, kaže, da djeca makar imaju doplatak ili da mu se najstariji sin zaposli.

- Da ima taj doplatak, pa da je i 20 KM, mogli bismo pokriti režije. Najstariji sin je završio za keramičara i voljeli bismo da nađe neki posao. Sve se nadam da će i ovi ostali, kad porastu i ojačaju, pomoći i da će nam krenuti nabolje - ističe Milenko.

Unatoč svemu, on i njegova supruga kažu da se ni u jednom trenutku nisu pokajali što su rodili ovoliko djece.

- Mi smo, stvarno, presretni roditelji. Neka nama naše djece i neka su nam zdrava, dat će Bog, nekako će se preživjeti - dodaje Milenko.

Berima Hačam, menadžer programa jačanja socijalno ugroženih obitelji pri SOS Dječijem vrtiću Mostar, kaže da su zbog nepostojanja zakona o zaštiti obitelji s djecom u HNŽ višečlane obitelji najviše okrenute humanitarnim organizacijama.

- Nažalost, u našoj županiji se ne možemo ničim pohvaliti. Ako su radno sposobni, nemaju pravo ni na socijalnu pomoć. U najtežim krizama traže jednokratne pomoći od Centra za socijalni rad, koji, ako slučajno ima, možda i pomogne - kaže Hačam.