Ljepote Hercegovine: Umjesto Interneta imali smo prave prijatelje. Družili se, išli jedni kod drugih, igrali se na ulici…

Putovati na zadnjem sjedištu bila je simpatična šetnja. Prava zabava. Još se sjećam...

Naše ljuljačke bile su obojene sjajnim bojama na bazi olova!
Nisu postojali sigurnosni čepovi na bočicama lijekova, niti brave na vratima...

Kada smo vozili bicikl, nismo imali ni kacigu, ni štitnike za laktove ili koljena.
Pila se voda s česme u dvorištu ili gdje bi je našli, sve dok ne utažimo žeđ. Nisu postojale boce s vodom za piće.

Satima smo izrađivali autiće od kutija, dasaka i cijevi, a oni sretniji koji su imali prijatelja s biciklom, uhvatili bi se nazad da ih vuče na vrh uzbrdice, gdje bismo se sjetili da nemamo kočnice!

Nakon nekoliko padova našli bismo rješenje problema, nogu na gumu, izlizani đonovi, ništa neobično, a oni manje dosjetljivi zaustavili bi se udarom u drvo ili zemlju. E da! U to vrijeme nije bilo puno prometa.

Puštali su nas vani da se igramo pod jednim uvjetom, doći na ručak ili večeru.. Ili kada padne mrak.

Vraćajući se kući iz škole probali smo svako voće na koje bismo naišli...
Nismo imali mobitele tako da nitko nije mogao znati gdje smo! Nezamislivo.

Padali smo, ranjavili se, lomili kosti, gubili zube, ali nikad nije bilo pritužbi za ove incidente. Nitko nije bio kriv... Samo mi.

Jelo se sve: kruh s mašću, skorup, pura, raštika... Radovale su nas male stvari, kad nam netko dadne bombon - koja to poslastica bijaše... Kruh sa šećer bio je delikatesa. Slatkiš. Nismo imali problema s težinom jer smo provodili dane trčeći i igrajući se...

Umjesto Interneta imali smo prave prijatelje. Družili se, išli jedni kod drugih, igrali se na ulici...
Omiljene igre su nam bile sakriva, nogomet, pravili su se logori, igrali smo rata s puškama od dasaka...

Nekima nije išlo u školi, morali su ponavljati razred. Nitko nije išao kod psihologa niti pedagoga. Ponavljala se godina i svakom se davala druga prilika.
Imali smo slobodu uspjeha i neuspjeha. Odgovornost. I naučili smo birati.

Neki će sigurno reći:
" Kada je sve to bilo?"

To je bilo u vremenu kada bijasmo jako sretni, a imali smo tako malo...

ljepotehercegovine.wordpress.com