Katarina Zovko Ištuk: Prkosna i ponosna

PONOSNA I PRKOSNA

Zemljo mati, što ti se sve zbilo,
kol'ko suza zbog tog se prolilo,
rušili te kroz vjekove duge,
jecala si mnogo puta, od bola i tuge.

Nisi nikad nikom, pokoriti se dala,
iako si samo, jedna zemlja mala.
Tvrdi kamen iz tebe nam zbori,
tuđe uzet nemoj, za svoje se bori.

Rodna grudo, blago naše milo,
moje te je srce, snažno zavolilo.
Vrjednija si od svih blaga svijeta,
za mene ćeš uvijek biti,
moja Mati Sveta.

Za tebe me stalno, jaka ljubav veže,
u tebi sam rođena, svetom vjerom vođena.
Krš i kamen, iz utrobe svoje, ti si iznjedrila
i zbog tog' te volim, moja zemljo mila.

Sa neba te ovo vrelo sunce prži,
al' te na životu Božja ruka drži.
U čovjeku našem živi vjera jaka,
uz molitvu, gradila te ruka, poštena seljaka.

U kršu je stvorio oranice plodne,
u kamenu zasadio vinograde rodne,
kaduljom i smiljem svu te okitio,
da nam budeš najljepša, uporan je bio.

Zbog tog' mi je draga moja zemlja ova,
ponosna i prkosna, zemlja Hercegova
i za nju me navijek, jaka ljubav veže,
a kako i ne bi, kad svi moji preci,
u toj zemlji leže.

Katarina Zovko Ištuk
Mostar 17. 06. 2017.