Istraga o proizvodnji bojnih otrova kod Mostara

tvornica

... tadašnje postrojbe JNA, sa 25 godina zakašnjenja danas se bave agenti američke obavještajne službe CIA-e. Oni su ovih dana na svojim službenim internetskim stranicama istaknuli “senzacionalnu” vijest pod nazivom “Otkrivanje programa kemijskog naoružanja na Balkanu”, piše Večernji list.

Informacije iz Hrvatske
Nepoznati agent CIA-e tvrdi kako je istraživao program proizvodnje kemijskog oružja na Balkanu i da je dobio informaciju kako je jedna takva tvornica radila u naselju Bijelo Polje kod Mostara. Od izvora u Hrvatskoj dobio je informaciju da je JNA čak 40-ak godina u Mostaru radila program proizvodnje bojnih otrova s nervnim plinom sarinom, kojim su se punile rakete i granate, a koji je u sklopu vojne suradnje izvožen u zemlje Bliskog istoka poput Iraka i Sirije, koje su sarin i koristile u nekim svojim operacijama protiv pobunjenika. O projektu proizvodnje otrovnog plina sarina u Mostaru nedavno je Večernjak razgovarao se starosjediocima koji su živjeli oko bivše tvornice u mostarskom naselju Potoci.

"Nitko ti tamo nije mogao ni proviriti. Tu je bilo jako vojno osiguranje. Straže na sve strane. Sjećam se da je i cesta koja je išla kroz selo morala biti premještena dalje od tog pogona. Svi smo nagađali da se tu rade neki kemijski otrovi, ali nitko nije znao točno što. Ni danas ja ne znam točno što je tu bilo, što se proizvodilo", priča nam Milan, srpski doseljenik u naselje Potoci, koji je u vrijeme rata u BiH morao napustiti svoje imanje.

Njegova supruga Danica objašnjava nam kako je samo dvoje ljudi iz naselja Potoci radilo u toj, kako je ona zove, "kemijskoj tvornici". "Radio je Marko Uroš, naš susjed, i jedna žena, Danica, oboje su umrli. Nikad nisu pričali što se tamo proizvodi i što oni tamo zapravo rade", otkriva nam Danica koja danas kao povratnica s mužem, starom tetkom i nezaposlenim sinom brine kako preživjeti mjesec za mjesecom i kako obnoviti u ratu potpuno spaljenu kuću i štalu.

Plan vojnog vrha SFRJ
Prema pisanju preminulog generala Zlatka Binenfelda, zaduženog za praćenje proizvodnje kemijskog oružja u Vojno-tehničkom zavodu Mostar, do 1970. godine Jugoslavija je kupila i instalirala suvremenu opremu u Mostaru s ciljem da godišnje proizvede oko 40 tona sarina. Namjera bivših političkih i vojnih vlasti bila je da se u Potocima kod Mostara razvije najveća tvornica bojnih otrova s naglaskom na proizvodnju velike količine sarina koja je isporučivana arapskim državama, među kojima i bivšem iračkom diktatoru Saddamu Husseinu. On je na kraju taj plin upotrijebio protiv kurdskih pobunjenika na sjeveru Iraka.