HRS: OSCE-u i Jonathanu Mooreu s ljubavlju!

Ako se već upuštaju u davanje moralnih propovijedi, Jonathan Moore, OSCE i svi ostali međunarodni dušobrižnici bi to morali znati.

Jonathan Moore, šef Misije OSCE-a za BiH usudio se komentirati na glas kako posljednji događaji „poput onoga kada je na Planinici postavljena šahovnica" ne vode ka suživotu, te da isti mnogi ljudi tretiraju kao provokaciju.
Prvu stvar koju bi profesionalno politički korektni Moore morao znati jeste razlikovati grb hrvatskoga naroda i „šahovnicu". Šahovnica ima 64 polja i na njoj se igra šah, grb hrvatskoga naroda koji je nacrtan na brdu Planinica je nešto sasvim drugo. Terminologiju „šahovnice" za hrvatski grb su uveli ljudi kojima je taj grb bio trn u oku početkom 90ih godina prošlog stoljeća, a evo i dan danas ga smatraju provokacijom.

Druga stvar koju bi Moore morao znati jeste da nacionalni ponos i domoljublje, što je i motiviralo crtanje grba na brdu iznad Mostara, može biti provokacija samo onima koji ne žele vidjeti hrvatski narod kao konstitutivan i neotuđiv faktor unutar BiH. Moore bi kao državljanin SAD-a, države koja je isticanje nacionalnih simbola dovela na razinu umjetnosti i komercijalizacije, morao znati kako „voljeti svoje" ne znači „nepoštivati tuđe". U protivnom, primjerice, postavljanje zastava SAD-a na linijama razgraničenja na Bliskom istoku, na „ničijoj zemlji" između SAD-a i Meksika, u dijelovima Vijetnama, Koreje, Kambodže i drugdje gdje su vođeni ratovi, mogla bi se okarakterizirati kao provokacija. Uostalom, po čemu bi klesanje likova Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona, Theodorea Roosevelta i Abrahama Lincolna u kamenu na, za pleme Siouxa, svetoj „Šest djedova" planini koja se danas zove Rushmore, bilo domoljubna turistička atrakcija, a grb hrvatskoga naroda na Planinici „provokacija".

Ukoliko Moore i Misija OSCE-a žele uistinu iskazati brigu za civilno društvo, ljudska prava, izgradnju građanskog društva i sve drugo što stoji u definiciji Misije OSCE-a, zašto su šutjeli kada je u Mostaru izvršen pokušaj ubojstva sina generala Šantića? Po kojoj osnovi za ovu organizaciju je važniji obojeni kamen na brdu Planinica ili kamen bačen u Neretvu sa Staroga mosta, od ljudskog života? Zašto ta organizacija šuti na kršenje prava obitelji Šantić od strane Tužiteljstva i institucija BiH koje već 21. godinu zataškavaju i skrivaju detalje sudbine generala Šantića? Da je OSCE-a i sve slične međunarodne organizacije uistinu briga za ljudska prava i građansko društvo, onda bi se sa jednakim žarom i htijenjem odnosilo prema svima koji žive u BiH, kako bi prije dijeljenja moralnih lekcija imali moralni autoritet i integritet za to.

Svrha OSCE-a i sličnih je isključivo financiranje samih sebe. S toga ih sve redom ovim putem molimo da nas ne brane više i da nas ne uče ljudskim pravima jer nitko drugi bolje od nas koji imamo privilegiju živjeti u BiH nije u tolikoj mjeri upoznao licemjernost i neiskrenost namjera međunarodne zajednice i njenih organizacija za civilno društvo. Drugi put Jonathane Mooreu kada se usudite dići kažiprst i upustiti se u moralne pridike u medijima, pomislite dva puta jer samu Vašu pojavu „mnogi ljudi tretiraju kao provokaciju".
GO Mostar HRS