Hercegovina sebe raseli, nikoga ne naseli

A stariji ih najčešće žele samo zaštititi, jer su uvjereni da im takva istina u njihovu stadiju razvoja ne bi bila od koristi.

Dođe nam ova pastoralna "crtica" u razmišljanje danas kada gledamo rezultate crkvenih statistika koje su, kao i svake godine, početkom siječnja predstavili župnici naših hercegovačkih župa. Naime, sve do ovogodišnjih izvješća, Crkva u Hercegovini stalno je bilježila porast. Od nekada - i ne tako davno - izrazito velika rasta, koji je potkrjepljivao već poslovičnu činjenicu da Hercegovina sve naseli, a sebe ne raseli, do prošlogodišnjega izvješća kada smo bili, gledajući na rađanja i umiranja, u blagom porastu za 144 osobe, u 2015. godini dogodio se negativan prirast. Naime, prema pristiglim podatcima u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji u 2015. godini kršteno je 2150 novorođenih, dok je u isto vrijeme crkveno pokopanih bilo 2239. Dakle, 89 manje krštenih nego umrlih! No, to nije jedini manjak koji se bilježi. Ukupan broj vjernika hercegovačkih biskupija na kraju 2015. godine u odnosu na isto vrijeme 2014. godine umanjen je za 5434 vjernika. U 2014. godini bilo je 203.090 vjernika, a na kraju 2015. godine ukupan je broj 197.656 vjernika. Gdje je nestao ovolik broj vjernika? Možda se pokoji izgubio kako u samom popisu prigodom blagoslova kuća tako i u statističkoj obradi pojedinih župa. No, val migracije, kojemu na razini egzodusa svjedočimo na svjetskoj razini, opasno je zahvatio i naša područja. Sve više je mladih, kako pojedinaca tako i obitelji, koji napuštaju zavičaj u potrazi za "boljim" životom. Jednosmjerne karte sve više su u mislima i rukama.

I sada se vraćamo na početak ovoga članka i pitanje: Objaviti istinu, ili je nekim metodologijama prekriti? Ostaviti statistike po strani i prepustiti se osjećaju zadovoljstva jer još uvijek ima dosta crkava koje su nedjeljom premalene da prime sve misare, ili o samouništavajućoj stvarnosti progovoriti? No, činjenicama nam je pogledati u oči i istinu osobito mladima reći! Jedan župnik u svome izvješću o vjerskom stanju u župi, koja godinama bilježi negativan trend, napisa: "Teoretski, kada bi se nastavio ovako negativan prirast, ova župa za 51 godinu ne bi više postojala." I nije ovo slučaj samo sa seoskim župama u kojima je sve teže živjeti, posebno mladim obiteljima s djecom. I župe općinskih središta, u koje su se doseljavale mlade obitelji, te se na taj način održavala demografska ravnoteža u okviru općine, to više nisu. Dakle, svjedočimo izumiranju Hrvata - katolika!

Kako, i je li uopće moguće, to zaustaviti? Odgovor na ovo pitanje, koliko se god činio teškim, u svojoj je osnovi božanski jednostavan, a sadržan je u svetopisamskim riječima: Ta, u Bogu je sve moguće! Ta svemogućnost Božja proteže se na svakoga čovjeka, koji se otvara Božjemu milosrđu, čovjeku suradniku u Božjem djelu stvaranja, poput Djevice Marije. Stoga, koliko god u svojoj ljudskoj naravi opravdano upirali prstom u nedovoljnu brigu civilnih vlasti u stvaranju uvjeta za dostojan život, još više valja promotriti vlastiti odnos prema životu. A tu nailazimo na zabrinjavajuću stvarnost. Naime, dok nam je s jedne strane svima poznato da su ljudi na ovim prostorima proživljavali puno teža vremena od današnjih i da nisu nikada dovodili u pitanje biološki opstanak, kao jedini i pravi uvjet i snagu pobjede svega zla, pa i neimaštine koja ih je teško pritiskala, danas, pod utjecajem modernizama, koji nasilno promovira hedonizam i konformizam, svjedoci smo sve glasnijega NE životu. Manje rađanja, posljedica je manje sklopljenih brakova. U 2015. godini samo 1130! Nerijetko se novac od "jabuke" iskoristi za odseljavanje. Stoga, želimo li ovaj negativan uzmak zaustaviti, nema nam drugoga puta nego ponovno otkriti vrijednost života. A život nije u pukom imanju nego u božanskom bivstvovanju. U Bogu biti znači u njemu sve imati. A ako ne postojimo, dakle i nemamo! Iskustvo nas uči da i ova "škrta zemlja" neizmjerno više daje od bilo kojega drugog kraja, kada se poniznom molitvom Bogu, nesebičnom žrtvom i plodnom ljubavlju napaja.

Mr. don Željko Majić/Crkva na kamenu