FOTO  Galerija Aluminij odala iznimno poštovanje imenu i stvaralaštvu Danila Danka Pravice

Izložba, Mostar, aluminij, aluminij izložba
čija je Prva posthumna izložba sinoć, u osjetno emotivnomu ozračju, u nazočnosti brojnih mostarskih ljubitelja vrhunske likovnosti, otvorena u obadva galerijska izložbena salona.

U nizu prepoznatljivih ulja na platnu velikih formata ovoga majstora kojega se, s pravom, uvrštava među velikane mostarskoga slikarstva, izložba donosi i seriju njegovih manje poznatih gvaševa, grafika i crteža. Otvaranjem izlagačke sezone ovakovim postavom, Galerija Aluminij postavila si je ljestvicu jako visoko, a njezin prvi čovjek Darko Juka ne dvoji kako će, kroz vrhunsku godinu koja slijedi, opravdati povjerenje i najzahtjevnijih među posjetiteljima.

- S iznimnim pijetetom prema Pravicinoj ostavštini, postavili smo njegovu Prvu posthumnu izložbu, iskazujući mu tako zasluženo poštovanje među likovnom publikom njegova rodnoga grada. Postav čini gotovo 90 pomno odabranih djela, među kojima su neka prvi put predočena javnosti, a sva su u vlasništvu slikareve obitelji. Izložbu postavljamo u samostalnoj organizaciji, pod pokroviteljstvom Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, ponosni na ono što radimo za ovaj grad - komentirao je Juka, posebno pozdravivši nazočnu Dankovu suprugu Branku koja je počašćena snažnim pljeskom mnoštva okupljenih poštovatelja Pravicina slikarskog opusa.

Značajan fundus danas brižljivo čuvaju upravo Branka i njezini sinovi Luka i Branko. Poman izbor, koji je i svojevrsnim presjekom ukupnoga Pravicina stvaranja, gotovo na razini retrospektivnoga, zajednički su napravili likovni kritičar Ivan Vukoja i povjesničarka umjetnosti Danijela Ucović, a Vukoja je u prigodnomu kataloškom osvrtu britko zamijetio kako je u podlozi Pravicina cjelokupnog likovnog stvaralaštva i umjetničkoga djelovanja postojao gotovo samurajski čist i čvrst etičko-estetski kodeks.

- Kodeks za kojega je Pravica jamčio i kojega je bio spreman braniti - vlastitim životom. Slikarstvo za njega nije bilo samo poziv, nego i način života, život sam, jedini način na koji je mogao dostojanstveno i autentično živjeti. I sam je jednom napisao: ''Ponekad se pitam, je li bilo moguće da ne budem umjetnik''. Takav autor, ako ništa drugo, zaslužuje respect, poštovanje, a njegovo stvaralaštvo pozornost i svetu ozbiljnost - zapisao je Vukoja, domećući kako Pravica kodeks nije mijenjao, ali kako je zato sve drugo bilo podložno promjeni, od motiva, tehnika i stila, do društvenih okvira i životnih okolnosti.

Vukoja je valjano zaključio kako je stvaralački opus Danila Danka Pravice slikarstvom vrijednim naše pozornosti i našega poštovanja, jer umjetnost i slikarstvo nisu nešto čime se Pravica bavio, za što se zanimao, on je svoju umjetnost živio i svjedočio svojom ljudskom i umjetničkom nepatvorenošću.

Postav je, opetovano naglasivši značaj pokojnoga slikara, ali i svesrdno podržavši djelovanje Galerije Aluminij na ukupnoj kulturnoj nadgradnji Mostara i Hercegovine, službeno otvorio predstojnik Ureda predsjednika Vlade HNŽ-a Veselko Čerkez, a svečanost je glazbeno oplemenio nastup mlade gitaristice Lare Jurešić.

- Ovu ćemo izložbu osobitoga likovnog značaja i kakvoće dostupnom za besplatno razgledanje ostaviti sve do 22. veljače, a u posjet napose pozivam gradske vrtiće, škole i studijske skupine s fakulteta. Ovako raskošno predstavljeno Pravicino stvaralaštvo naši mladi moraju doživjeti, jer tako i time gradimo novu likovnu publiku, gradimo preduvjete nekoga boljeg vremena, šireći djeci i mladima vidike, odnosno usmjeravajući ih onomu najtananijemu što život uistinu čini životom. To je umjetnost koja mora biti u samoj srži izgradnje i očuvanja svakoga identiteta, kako osobnoga, ljudskoga, tako i društvenoga, civilizacijskoga, identiteta zajednice koja dijeli jedan usud. Kakov će on biti, bitno će prevagnuti naši postupci, pa izlažimo djecu kakvoći i ljepoti - poručio je Darko Juka.

Danilo Danko Pravica rođen je u Mostaru, 4. svibnja 1949. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnomu gradu, da bi 1973. diplomirao pri Odsjeku likovne kulture Pedagoške akademije Sveučilišta u Splitu. Vraća se u Mostar i zapošljava kao nastavnik likovnoga odgoja te mlade naraštaje likovno odgaja do 1992. godine kada, zbog ratnih okolnosti, s obitelji seli u Berlin (Njemačka), u kojemu ostaje do 1997. godine. Tamo je usavršavao grafiku, baveći se i dizajnom i kazališnom scenografijom, postavši i članom Udruge likovnih umjetnika Njemačke. Preseljava u Perth (Australija), u kojemu povremeno radi kao nastavnik i postaje članom nekoliko tamošnjih umjetničkih udruga. U Mostar se, zajedno sa suprugom, vratio krajem 2014. godine, a 6. travnja dogodine u rodnomu je gradu, oslabljen teškom bolešću, i preminuo.

Pravica je ostvario 55 samostalnih i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama diljem svijeta. Ratne 1992. izgorio mu je atelje u Mostaru, zajedno s oko 350 njegovih umjetničkih djela i mnoštvom fotografija i dokumenata. Dobitnikom je brojnih nagrada i priznanja, autorom je prvoga mostarskog murala (1991.), a djela su mu zastupljena u javnim i u privatnim zbirkama diljem svijeta. Bio je članom umjetničke skupine Eustahije iz Mostara, ULUBiH i DLU Mostar. U izdanju Galerije MARTINO, godine 2008. objavljena mu je velika monografija.