Fra Dado Milas: Naučio sam se nositi s najtežim mogućim stvarima te, na kraju krajeva, živjeti

Ovaj mladi franjevac u Mostaru je već postao omiljen svećenik koji se svakodnevno trudi biti na raspolaganju mladim ljudima. U razgovoru s njim popričali smo o djetinjstvu, koje je bilo uistinu teško, ali i o svećeničkom pozivu te radu s mladim ljudima koje i sam naziva "čudom".

Za početak, vratit ćemo se u Vaše djetinjstvo koje je bilo uistinu teško. Otac Vas je napustio, majka je ostala sama te ste joj svakodnevno pomagali. Koliko je teško bilo odrasti bez oca?

Ovisno s koje se strane promatra. U tom trenutku je stvarno bilo teško i nezgodno, jer, htio ili ne, drukčiji si, odnosno, nisi kao ostali. U svojoj glavi stvaraš sliku da ostali imaju sve, a da ti nemaš skoro ništa. I onda redovito kriviš sebe zbog nastale situacije.

Sami ste istaknuli kako ste od brojnih kolega u školi bili ismijavani te da ste proveli brojne noći u suzama. Koliko je teško izdržati sve to jednom djetetu?

Nije tu baš riječ o "brojnim kolegama", nego, kao i dan-danas, o par likova koji su galamdžije i koji su mislili da svijet s njima počinje i s njima završava. Da se razumijemo, nisam tu bitan ja, nego oni koji sada prolaze i gore situacije od one moje. Jer previše je ovdje ljudi koji pate zbog problema u obitelji, ljudi čiji su se roditelji razveli, ljudi koji nisu krivi za neke nezgodne stvari u svom životu i, zahvaljujući našem nerazvijenom mentalitetu, ti ljudi pate. Boli ih i ja tu njihovu bol osjećam.

Nije dovoljno što patiš zbog neke nezgode u životu, nego ti par nekakvih bisera mora neprestano sipati sol na ranu i zbog toga te osuđivati.

Što ste naučili iz cijelog tog odnosa ljudi prema Vama i iz svakodnevne boli koju ste preživljavali?

Probudio sam se. Naučio sam se nositi s najtežim mogućim stvarima te, na kraju krajeva, živjeti. I, što mi je nekako najvažnije, naučio sam opraštati i naučio sam se pouzdati u Boga.

Danas intenzivno radite s mladim ljudima te vodite i susrete s njima. Odakle je potekla ta ideja da organizirate susrete s mladim ljudima?

Ideja je Božji prst i potekla je iz jednog događaja kojem sam svjedočio. Tu sam shvatio da su mladi izgubljeni i ne znaju kamo niti kako. Primijetio sam da se opterećuju prokletstvom grijeha i da ne shvaćaju da je Božja milost čudesna. Moje je da to ljudima prenesem. Neprestano govorimo o takozvanoj novoj perspektivi, jednom novom putu, koji je ponekad i težak i zahtijevan, ali koji, na koncu, ispunjava čovjeka i vodi ga do one prave sreće.

Koja su najčešća pitanja koja mladi ljudi postavljaju i koliko su mladi ljudi danas zreli po pitanju vjere?

Biti vjernik ne znači pristati uz zbirku članaka vjere, nego putovati k doživljavanju i razumijevanju što ti članci vjere znače u životu, koji se najbolje može opisati upravo kao putovanje. Kad je riječ o mladim ljudima, oni su predugo bili podcjenjivani. Postoji ona glupa fraza koja meni nevjerojatno ide na živce: "Mladi su budućnost." Nije istina. Mladi su sadašnjost, stvarnost i fenomen. To su ljudi koji se ne povlače pred teškoćama niti ne pristaju na poraze te se ne mire s trenutačnom situacijom. Mladi ljudi su sposobni vidjeti i identificirati loše tendencije u vlastitoj okolini: korupciju, političke ekshibicije koje štete čovjeku, nepoštivanje ljudskih prava i tako dalje. Unatoč svemu što ih okružuje, mladi i dalje vjeruju u bolji svijet i spremni su na konkretno djelovanje.

Dnevni list