Dekan FPMOZ-a Zoran Primorac: Studenti, obratite pozornost na obveze, ali tražite i svoja prava!

U intervjuu za Pogled.ba dekan FPMOZ-a Zoran Primorac najavio je odvajanje pojedinih jedinica koje će uskoro početi sa samostalnim radom. Između ostalog, pričao je i o uspjesima i greškama fakulteta, načinu financiranja, pojavi hiperprodukcije te cijenama školarine na fakultetima Sveučilišta u Mostaru.

Po kvantiteti, FPMOZ je u samom vrhu fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Što možete reći o kvaliteti fakulteta?

Ljudi često smatraju kako oni studiji koji imaju puno studenata svojom kvantitetom urušavaju kvalitetu nastave. To je stereotipno razmišljanje. Što se FPMOZ-a tiče, kod nas su kvantiteta i kvaliteta u sinergiji. Nama kvantiteta donosi kvalitetu i obrnuto. Mi smo ustvari sveučilište u malom. U početku smo shvatili kako se moramo razvijati i po horizontali i po vertikali. To znači da otvaranjem novih studija razvijamo pojedine dijelove fakulteta do one evolucijske točke kada će zadovoljiti sve uvjete kako bi postali samostalne jedinice. FPMOZ se trenutačno sastoji od četiri jedinice, a to su: prirodoslovno-matematičke znanosti, odgojne znanosti, fizička kultura i glazbena umjetnost. Svi ti dijelovi moraju imati određeni broj studenta. Tako da naša kvantiteta pokazuje da smo uspjeli podići upise na odgovarajuću razinu koju zahtijevaju naše studijske grupe. Kada podijelite broj naših studenata na toliki broj budućih samostalnih fakulteta, možemo reći kako su kvantiteta i kvaliteta u sprezi.

Kada biste morali navesti nešto čime se kao dekan najviše ponosite, što bi to bilo?

Ono čime se osobno najviše ponosim, ali ne samo ja nego i svi moji djelatnici, upravo je na tragu ovoga što sam govorio. Naš cilj je otvaranje novih studija i upis novih studenata kako bi se obrazovali novi fakulteti. Ponosni smo što smo s tim programom inicijatori četiri fakulteta, jedne akademije i jednog instituta. To su Farmaceutski fakultet, budući PMF, budući Učiteljski fakultet, budući Kineziološki fakultet, Akademija glazbene umjetnosti i Institut za turizam i zaštitu okoliša.

Hoće li uskoro doći do osamostaljivanja nekih dijelova FPMOZ-a, odnosno formiranja novih fakulteta?

Za to mora postojati kritična masa koja dopušta lagano odvajanje. Očekujemo da ćemo već iduće godine odvojiti Kineziološki fakultet koji ispunjava sve uvjete. Drugim riječima, naš fakultet će se podijeliti na Kineziološki i Fakultet prirodoslovno-matematičkih i edukacijskih znanosti.

Ima li ipak nešto za što mislite da bi moglo biti bolje?

Zadovoljni smo što smo za šest godina došli do te razine da se možemo razdvajati. Nije lako napraviti novi fakultet. Taj proces može trajati od 10 do 15 godina. Kod nas se radilo munjevitom brzinom i s golemim naporom svih - od vodstva, preko profesora i nastavnika, do samih studenata. Pogreške su mogle nastati zbog toga što se radilo u hodu. Kad god se radi takvim tempom, uvijek nastaju određene manje pogreške, jer nemate puno vremena za razmišljanje. No, kako su one nastajale, mi smo ih u hodu također i rješavali.

Ove akademske godine imali ste nove studijske izbore za studente, pa nam recite je li sve krenulo po planu?

Treba shvatiti kako naš zadatak nije vještačko otvaranje studija. Otvaramo ih prema potrebi. Ove godine smo otvorili matematiku koja je bila u kombinaciji sa svim ostalim studijima. Željeli smo to uraditi i prijašnjih godina, ali nismo imali uvjete za to. Ove godine smo to učinili i mogu vam reći da je bio pun pogodak. Oko 40 do 50 studenata je upisalo prvu godinu, što je veoma dobar broj.

To pokazuje da pratite potrebe tržišta rada, jer je matematika deficitarno zanimanje na ovim prostorima. No to nije odlika svih fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Štoviše, često su kritizirani zbog hiperprodukcije kadrova za koje ne postoje radna mjesta. Kako komentirate tu problematiku?

Ovdje morate biti obazrivi. Rekao bih da postoji prekobrojnost i hiperprodukcija, i to su dvije različite stvari. Ako vi kažete da u ovom trenutku fali ekonomista, pa odjedanput primite 500 studenata očekujući da ćete za pet godina imati 100 diplomanata - to je tzv. prekobrojnost, a ne hiperprodukcija. Govoriti o hiperprodukciji visokoobrazovanog kadra u BiH, krajnje je cinična stvar. BiH ima najnižu stopu intelektualaca u Europi. To je jedan paradoks - nemamo visokog kadra, a uz to se pojavljuje i hiperprodukcija. No, ima jedna druga stvar koja je mnogo opasnija, a to je ona loša hiperprodukcija. To je proizvodnja visokoobrazovanog kadra bez pokrića, odnosno kada netko upisuje neke studije u kojima ne dobiva znanje nego samo diplomu. To je velika opasnost.

Lijepo ste to definirali, međutim, kakva je situacija na Sveučilištu u Mostaru?

Što se tiče prekobrojnosti, to je pitanje svih sveučilišta i smatram da to nije neki problem. Što se tiče hiperprodukcije, ne mogu govoriti za druge fakultete, ali toga na FPMOZ-u ne može biti. No, ovdje postoji drugi problem - hiperprodukcija privatnih fakulteta. Ako vi u Bijakovićima otvorite privatni fakultet koji ima samo dekana, pravnu službu i onoga tko vrši naplate te upisujete studente, stvarate problem koji je rak-rana ovog društva.

Tu problematiku bi trebao tretirati i novi Zakon o visokom obrazovanju HNŽ-a, oko kojeg se vezala velika doza politikanstva. Je li, prema Vašemu mišljenju, usvojen dobar zakon i provodi li se kako treba?

Dobar je jer je mogao biti gori. Županijski zakon je donesen na osnovi Okvirnog zakona na razini države, koji je, blago rečeno, kriminalan! Da su prihvaćene neke odredbe tog okvirnog zakona koji nema nikakve logike, bili bismo u užasnoj situaciji. Mi smo konačno donijeli zakon, a sad slijedi i faza usvajanja statuta Sveučilišta u Mostara, koji će definirati mnoge stvari i korigirati pojedine negativnosti koje je nametnuo Okvirni zakon.

Međutim, neki u resornom ministarstvu tvrde kako novi zakon nije donio ništa novo...

Kako nije?! On ima elemenata koji su različiti od prijašnjih zakona. Primjerice, status jedinica sveučilišta. Fakulteti više nisu zasebne pravne osobnosti. Sveučilišta su pravne osobnosti, a fakulteti su članice. Ima tu još dosta stvari.

Zakon je trebao regulirati i pitanje financiranja fakulteta. Prema onome što se iz resornog ministarstva moglo čuti, novac jednog fakulteta ne bi trebao biti samo njegov nego bi se trebao raspodjeljivati po svim jedinicama jednog sveučilišta. Imajući u vidu veliki broj studenata na FPMOZ-u, strahujete li da bi neki drugi fakulteti mogli živjeti na vaš račun?

Nema straha! Prije svega, Sveučilište u Mostaru financiraju županije osnivačice. Što se tiče školarina, one nisu niti mogu biti mogućnost financiranja nijednog fakulteta. Naše školarine, za razliku od fakulteta na Zapadu i privatnih fakulteta, predstavljaju participaciju u financiranju. Kada to znamo, ne samo da ne možemo dati novac nekom drugom fakultetu nego ga nemamo dovoljno ni za sebe. FPMOZ ima negdje oko pet tisuća studenata. Ali, imamo i 300 nastavnika i suradnika koje moramo isplatiti. Usto, imamo skupe studije koji zahtijevaju razvoj i održavanje. Mi jesmo za razvoj Sveučilišta. Morat ćemo na toj razini stvoriti podlogu za pomoć fakultetima koji su u problemima. Samo jako sveučilište daje jake fakultete i obrnuto. No, uzeti novac od nekoga pa ga podijeliti, kontraproduktivno je.

Kako bismo napravili mali uvod u iduću temu, recite nam kakav odnos imate sa svojim studentima. Koliko ste upoznati s njihovim zahtjevima i problemima?

Mišljenje mojih studenata mi je jedno od najvažnijih mišljenja. Smatram da mi postojimo zbog njih, a ne oni zbog nas. Imamo razne načine komunikacije s njima.

Znamo da ste s negodovanjem naišli na rezultate jednog upitnika koji je upravo Pogled.ba proveo, a koji su pokazali da su neki studenti FPMOZ-a nezadovoljni visinom upisnina. Evo prilike da otklonimo bilo kakve nesuglasice.

Vi ste to sada lijepo i dozirano sročili. Taj upitnik je pokazao da su neki studenti nezadovoljni. No, tamo nije pisalo neki nego je pisalo da su studenti FPMOZ-a nezadovoljni, što je sasvim druga stvar. Zamjerku imam na način na koji su podaci upitnika izneseni. Vjerujem da ste imali dobru namjeru, no tko radi, taj i griješi.

Općenito, što mislite o upisninama na Sveučilištu u Mostaru?

Ovo je zemlja u kojoj većinu čini sirotinja. Ona dolazi iz županija koje ne podmiruju svoje obveze redovito. Neka resorna ministarstva ne brinu o svojim studentima i prepuštaju Sveučilište da preko projekata i upisnina rješava financijske probleme. Sveučilište je zahtjevan i skup projekt. S jedne strane morate imati kvalitetu, a s druge strane nemate novca. U takvoj situaciji, Sveučilište pokušava napravit ravnotežu. Neki fakulteti su fer, neki manje, ali, Bože moj...

Što poručujete studentima?

Obratite pozornost na svoje obveze, ali tražite i svoja prava! Iskoristit ću poznatu rečenicu iz 1960-ih godina - budite realni, tražite nemoguće! Uvijek tražite bolje i više. Idealno vrijeme je da studirate i ulažete u svoje znanje, jer znanje je bogatstvo. To je jedan kapital kojim čovjek uvijek može vladati i koji ostaje njegov.