Aktivirana potraga za Mostarcem koji je nestao prije 30 godina

mostarac, darko stančević, Nestale osobe, italija, Mostar, kiša, Bakijina luka, Bakijina luka, Neretva

Upravo ova sumnja bila je povod da Federalna uprava policije na zahtjev MUP-a HNŽ-a, trideset i jednu godinu od nestanka tada malenog Darka, raspiše žutu međunarodnu potjernicu za nestalom osobom. U današnjoj objavi potjernice za nestalim Darkom, policija apelira na sve one koji bi mogli imati bilo kakvu informaciju o ovom slučaju, da o tome obavijesti najbližu policijsku stanicu.

Cijeli slučaj ponovo je pokrenula obitelj nestalog dječaka koja nikada nije izgubila nadu da će jednoga dana ponovo vidjeti svoga Darka. Stančevićevi su danas uvjereni da je njihov mališan bio otet i da se sada nalazi u Italiji. Tvrde da su oni uradili sve što su mogli da ga pronađu i da je sada na redu država da im u tome konačno i pomogne.

Za Radiosarajevo.ba ovo je potvrdila i sestra nestalog Darka, Darjana Tomić. Prema njenim riječima, iako nikada nije upoznala svog starijeg brata, jednostavno ne može odustati i ne može zatvarati oči pred činjenicama. Sve dok postoji nada da njen brat još uvijek diše. To što je negdje u svijetu, nije važno.

Podsjećamo, priča koje se sjećaju samo stariji Mostarci, počinje 1982. kada se maleni Darko igrao ispred kuće svoga djeda i bake u mostarskom naselju Rudnik. Toga kobnog dana, tačnije 21.12. počelo je kišiti te su sva djeca koja su se igrala na ulicu krenula sklonište potražiti u svojim kućama. Izuzetak nije bio ni mali Darko te je pohitao svojoj kući. Međutim, na samo nekoliko metara od kuće mu se gubi svaki trag. Od tada do danas, o ovom dječaku koji je tada imao dvije godine i osam mjeseci ništa se ne zna. Komšije su pričale kako su ga vidjele na samo par metara od kuće ali... djete se više nikada nije pojavilo.
Nakon nestanka, slučaj je odmah prijavljen policiji, ali istraga nije dala nikakve rezultate. O nestanku dječaka bilo je na stotine priča i nagađanja. Od toga da se utopio u Neretvi, jer se kuća nalazi nedaleko od rijeke, zatim da ga je možda udario auto, a nesavjesni vozač pokupio i odvezao tijelo, pa sve do misteriozne priče o krađi djece.

Tih godina bila je aktuelna priča o krađi djece i prodaji u Italiju. Viđali su tada Mostarci i misteriozne automobile, kombije...
Roditelji nestalog dječaka - Dragan i Zdenka nikad nisu prestali vjerovati da je živ,

„Pronađeno je njegovo biciklo u blizini i to namjerno postavljeno na stjene Neretvne, a kako bi nas navelo na krivi trag. Međutim, ronioci nisu ništa pronašli", priča nam Darjana i dodaje:

„Zbog potrage u Neretvi granice nisu odmah zatvorene te se to uradilo tek nakon 24 sata. Mi smo uvjereni da je on 'ukraden' i odveden u inostranstvo."

Potraga je trajala i trajala, ali bez rezultata, a onda je došao rat. Sve je stalo. Slučaj je prije tri godine ponovo aktiviran. Kako su nam kazali u mostarskoj policiji, bili su iznenađeni kada je otac dječaka došao da pita u kojoj je fazi potraga za njegovim sinom.

„Bili smo šokirani jer uoće nismo imali tu istragu nakon svih dešavanja u našpoj zemlji i promjene policijskih struktura. Tako, ponovo smo pokrenuli slučaj i nadamo se saradnji sa italijanskim vlastima", kazali su nam u policiji.

Stančevići kažu kako su imali mnogo tragova i poziva, ali niti jedan nije bio ozbiljan.

„Majku su zvali i da identificira jedno dijete koje je preminulo u požaru pa je išla na prepoznavanje, ali nije se radilo o mome bratu. Sličnih je dojava bilo mnogo no niti jedna nije bila prava", priča nam Darjana i nastavlja:

"Prije tri godine smo od poznanika koji je bio na radu u Italiji doznali da je tamo vidio mladića identičnog mome bratu i istih godina. Sličnost ne znači mnogo, no mi smo se odmah bacili na istragu. Utvrdili smo da je mladić navodni sin vlasnika jedne tvornice u Italiji u kojoj je također i zaposlen. Međutim, osim toga, nismo mnogo postigli.

Uhvatili smo se za taj trag i neumorno ga pratimo. Ne znamo pouzdano šta se desilo iako imamo određene sumnje koje uključuju i neke osobe. Uspjeli smo ostvariti kontat sa mladićem koji bi veoma lako mogao biti moj brat. On naravno, ništa ne zna i ničega nije svjestan. Naučio je da nosi svoje italijansko ime i živi neki drugi život sa nekim drugim ljudima koje smatra svojom obitelji. Razgovarali smo o svemu i ustanovili da je jedini način da utvrdimo istinu - DNK analiza", priča nam starija sestra nestalog dječaka.

Međutim, prema njenim riječima odjednom je izgubila svaki kontakt sa njim.

„Prije pola godine prestao mi se javljati, odgovarati na mailove. Nije mi jasno zašto. Neko mu je morao nešto reći. Sve se završilo i nisam više znala šta da radim. Upravo tada sam se obratila ponovo policji i tražila konačnu akciju, da se nešto konačno pomakne s mrtve tačke, da se neko ispita privede, bar nešto da se radi", ističe Darjana.
S obzirom da je on sad odrasla osoba, svjesna je da mladića za kojeg vjeruje da je njen brat, niko ni na što ne može prisliti, naročito s obzirom na zakone u Italiji prema kojima se DNK analiza može uraditi jedino ukoliko on na to pristane. Da li to, sada već 33-godišnji mladić želi, nije sigurna.

„Italijanska policija nije pretjerano zainteresirana za cijeli slučaj i smatraju ga zastarjelim, ali mi ne možemo odustati od njega. I nećemo", istakla je Darjana.