Tran Dao i Ante na putu u Međugorje

Čini se da je iz daleke Azije.Ljubazan je i ide put Međugorja. Zvali su i kolege i urednik, zvali nepoznati ljudi iz Biska, Đala kod Trilja,Ciste Provo,Lovreća.

I,dakako krenusmo ususret tom čovjeku. I stvarno,pogriješili bi da ga nismo susreli i popričali s njim, ali isto tako i sa njegovim suputnikom Antom Bilogredićem.

Majčina smrt

Njemački državljanin, podrijetlom Vijetnamac Tran Haang Dao iz Vijetnamskog mjesta Ho Nai Bien Hoa, 1989. doselio je u blizinu Stuttgarta. Tamo su ga već čekali njegovi, majka, otac, braća i sestra. Od tada živi i radi u Njemačkoj. Katolik je pa je odlučio krenuti na put pješice na Kretu, u jedno od tamošnjih svetišta. I uputio se 32. godišnji Vijetnamac na put, zaustavljajući se svako malo kako bi se pomolio. Propješačio tako dio južne Njemačke, pa Austrije,Švicarske,Italije i Slovenije i onda ušao u Hrvatsku. I negdje u Jablancu, javiše mu kako mu je majka doživjela infarkt.

Povjerio on tu svoju muku usputnim prolaznicima i netko mu reče da otkaže put na Kretu i krene prema Međugorju u Bosni i Hercegovini, te da se moli za majku. Ubrzo stiže i vijest da mu je majka umrla. - Tada nastaje prijelomni trenutak, veli nam Tran Haang Dao.

Hoću li se vratiti u Njemačku, majci na pogreb,ili nastaviti dalje i moliti se Gospi u Međugorje. Ova druga solucija je prevagnula. Mislim,majka će čuti moju odluku, osjetiti moje molitve. Nastavio sam dalje i evo me u prelijepoj Dalmaciji. Vijetnamca smo susreli na putu između Lovreća i Kljenovca na putu prema Imotskom, ali u nije pješačio sam. Ante Bilogredić, rodom iz Mrkonjić Grada, radnik Konstruktora koji živi već 22 godine u Konstruktorovim barakama u Đalama kod Trilja, korača s mladim hodočasnikom.

Ozarena lica

- Krenuli ja i moj jaran Davor Ćosić po pivu i vidimo ovog čovjeka kako hoda. Došao do raskrižja i ne zna gdje će. Popismo mi pivu, vratismo se nakon sat vremena, on i dalje stoji. Velim ja, čovjek zaluto, treba mu pomoć. Malo rukama, malo mimikom, malo uz pomoć Davorove žene, doznah da ide sam u Međugorje. Pa gdje će čovjek sam, rekoh, idem i ja s njim. Što je 100-120 kilometara, neš ti puta.

Njemu je jadnom put dug 1800 kilometara i majka mu je umrla, veli nam simpatični Ante, Tran Haangov suputnik. I tako Ante iz Mrkonjić Grada i Tran iz Vijetnama sprijateljiše se u molitvi i zavjetu. Odoše u Međugorje, zadovoljni, ozarenih lica. Pogledom se sporazumijevaju, osmijehom se rukuju, molitvom razgovaraju.

Braco Ćosić / Slobodna Dalmacija