Svjedočanstvo iz Međugorja- "Od te radosti ja bih plakala"

Udana je, ima 3 kćeri. Sada radi s bolesnima, starijima i nemoćnima. Boravila je u Međugorju sa suprugom. S njom smo razgovarali o Međugorju, ali i o životu Hrvata u Australiji. Pripada dvjema molitvenim zajednicama. Rado slušaju radiopostaju ''Mir'' Međugorje te dosta čitaju o Međugorju.

''Mislim da Hrvati dosta prenose međugorske poruke među Australce. Ovo je treći put da prolazim kroz Međugorje. Prva dva puta sam došla iz radoznalosti. Ovaj put sam došla kao hodočasnik, doživjela sam mir, osjetila sam Božansku ljubav. Nadam se da ću dio ovoga što sam doživjela nositi sa sobom i da ću Međugorje donijeti i drugima. Ja se divim kad vidim, posebice muškarce, kada kleče i mole krunice. Suze mi naviru na oči, jer se to ne vidi često.'' - kaže Ružica koja nam je ispričala i zanimljivu priču o obraćenju mladića, njegovu povratku na pravi put vjere, a sve je opet povezano s Međugorjem.

"Mladić se zvao Denis. On je dao svoje svjedočanstvo na skupu od tisuću ljudi. Ja sam kasnije razgovarala s njim. Njegov život je bio život kriminalca u Melbournu. Uhvaćen je u Sidneyju i zato mu je suđeno u tom gradu. I dok je čekao u zatvoru na suđenje, od jednog laika je dobio knjigu o Međugorju. U knjizi se govorilo o ukazanju i i bile su neke molitve. On je počeo čitati knjigu, i dok je čitao počeo je plakati. Nije spavao tu noć, spoznao je svoje grijehe, i život kakav je živio. Kad su ga vidjeli drugi zatvorenici vidjeli su da mu se nešto dogodilo, neke neobične promjene. Taj isti dan izbio je problem i zmeđu zatvorenika, gdje bi se on inače potukao, međutim sada nije reagirao na situaciju i svi su ga iznenađeno gledali. Drugi dan ga je jedan zatvorenik udario i sav je bio krvav, on uopće nije reagirao. I sam je shvatio da se počeo mijenjati, počeo je moliti, uključio je zatvorenike u molitvu. Osnovao je molitvenu skupinu, iako većinom nisu bili katolici. Molio je s njima i za njih. Prije toga je izgubio svaki kontakt sa svojom obitelji, a imao je ženu i dvoje djece. Drugo dijete do tada nije nijednom vidio. Sada je počeo ženi pisati i ostvario prvi kontakt s njom. A onda je došao dan suđenja. Dok je molio, sam je sebi govorio da će samo istinu govoriti, iako ga je odvjetnik stalno odgovarao od toga. Kad je došao dan suđenja govorio je istinu i rekao je i ono zašto nije bio optužen i što sud nije znao o njegovim kriminalnim djelima. To je bilo iznenađenje. Progovorio je istinu o svom životu i svome obraćenju. I onda slijedi još jedno veliko iznenađenje: sud ga oslobađa. On se vraća kući. Izmirio se sa ženom i roditeljima. Danas živi divan život sa ženom i djecom. Druge obraća, i pokazuje gdje ih nečist život vodi. Okuplja mlade i poučava ih. Posebno radi sa zatvorenicima, pomaže im. (...) To je sve on svjedočio u katedrali. Promatrala sam redove ljudi i novinara koji su čekali njegov govor. Čini mi se da su svi plakali od radosti kad su čuli njegov govor i svjedočanstvo. I biskup je plakao od radosti kada je čuo kako se Denisov život promijenio. (...) Vjerujem da je to spomenuto svjedočanstvo jako važno. Australija kao zemlja bogata, ali je duhovno siromašna. (...) Možete zamisliti kako je teško živjeti svoju vjeru. (...) Duhovno smo jako siromašni. (...) Ja vjerujem da je Međugorje neophodno, trenutno se Međugorje i poruke žive. Ove poruke se sada odnose na naše živote. Mi smo najsretnija generacija Hrvata što živimo u vremenu kada nam Gospa šalje poruke. Od te radosti ja bih plakala." - svjedoči ova zanimljiva hodočasnica.

medjugorje.hr