Fra Karlo Lovrić: Uz Dan života

Međugorje, Hrvatska, rukomet, Fra Karlo Lovrić, Fra Karlo Lovrić, rukomet, život, Fra Karlo Lovrić, obljetnica, Fra Karlo Lovrić, Široki Brijeg, Fra Karlo Lovrić, Hrvatska zemlja, Fra Karlo Lovrić, Fra Karlo Lovrić, došašće, Fra Karlo Lovrić, Fra Karlo Lovrić, Davis cup, Fra Karlo Lovrić, Fra Karlo Lovrić, Fra Karlo Lovrić, fra Didak Buntić - otac sirotinje i narodnog prosvjetitelja, Fra Karlo Lovrić, barakude, Fra Karlo Lovrić, istambulska konvencija
UZ DAN ŽIVOTA

( DAN ŽIVOTA slavi se na 1. nedjelju u veljači)
I nitko, pa ni roditelji, još manje država ili liječnici imaju pravo svojim "pravom na izbor" uskratiti pravo jednom životu da dođe na svijet i uskratiti i sebi i svijetu pravo da upozna taj novi život. Kao što nitko nema pravo odlučiti kad jedan život treba otići s ovoga svijeta.
(Krčki biskup Valter Župan, predsjednik vijeća HBK za obitelj)

ABORTUS-POBAČAJ

Abortirat, bila je na redu,
Javila se u prošlu je srijedu.
Tjedan dana razmišljala o tom,
Ubit dijete i to platit svotom.

A trideset srebrenika cijena,
ubi život, događa se mijena.

Ne bi ona, al' je mama tjera,
Iako to zabranjuje vjera.
„Kćeri moja, ti nisi u braku,
Ne sramoti ni mene ni baku.

Tvoj abortus nitko saznat neće,
Spasit ćeš nas od sramote veće.
To liječnici danas rade spretno,
Istog dana vratit ćeš se sretno.

Čekamo te raširenih ruka
Obitelj ćeš spasiti od muka.

Ipak, kćeri, otkrivam ti tajnu,
Ti si mogla imat sestru rajnu.
Moja mati podiže galamu,
'Kćeri, pazi, ukloni se sramu,
Kako trudna na se stavit bijelo,
Što će reći susjedi i selo?'

Ja poslušah svoju majku, kćeri,
Sad se bojim noći i večeri.

Duge su mi, san me često budi,
Idem cestom i prate me ljudi.
A sa strane k'o u nekom krugu,
neka djeca... pokazuju tugu.

U bjelini, poštrapana s krvi,
Susret s njima ne bi meni prvi.

Sluša kćerka što joj mama veli:
„Poslušat ću, vi ste tako htjeli.
Jer si i ti poslušala mati,
Ja ću tebe, sve ću svoje dati.
Dat ću sina i besane noći
Moj će život kao i tvoj proći".

Majka sluša, suze kablom lijeva:
„Nemoj, kćeri, spasila te Djeva.

Ovog trena odluka je pala,
iako sam to odavno znala,
to je zločin, priznati ga teže,
cijeli život meni srce reže.

Meni tada govorila kona,
ajde, ženo, očisti se bona.
Svjesne žene to ti čine redom,
ja poslušah, tugujem za čedom.

Kad na putu sretnem dijete koje,
uvijek mislim, to je ono moje.

Zločin moram ispovjedit Bogu,
to izdržat, ja više ne mogu.
Savjest mi je otvrdnula bila,
Zbog toga sam ja ubojstvo krila.

Svećenik je više puta pita,
savjetova, dav'o dobrih svita,
abortus mu nisam mogla reći,
zato grijeh bio mi je veći.

Kad krunicu ja moliti poče,
ti mi posla Duha Svetog, Oče.
Nesta straha, a teku mi suze,
Ti me Oče, u naručje uze.

Odrješenje, ispovjednik daje ,
Sad mi život od radosti sjaje.
Ah, topline u grudima, kćeri,
Od uranka i sve do večeri.

Dijete nije što i trbuh majke,
Samo stanar, sve drugo su bajke.

Bog je htio iznajmiti stana,
Preko majke darovati Jana.
Il' Martina, Jakova i Jozu
Roda ljudskog obnavljati lozu.

Međugorje, siječanj 2016.