Fra Karlo Lovrić: Fra Didak Buntić

fra Didak Buntić, fra Didak Buntić, Hercegovci, Fra Karlo Lovrić, fra Didak Buntić, Ivan Vrljić, fra Didak Buntić, velimir raspudić, fra Didak Buntić - otac sirotinje i narodnog prosvjetitelja, Slavonija, Rama - Prozor, u godinama gladi
FRA DIDAK BUNTIĆ

Nema onih što akteri biše,
O kojima povijest danas piše.
Pomrli su, sto godina prođe,
Sjećamo se njihovoga vođe.

Buntić Didak, taj franjevac vrli,
Djecu gladnu Herceg-Bosne grli.
Traži mjesto, otima ih gladi,
Obraća se on Hrvatskoj vladi.

U nas suša učinila štetu,
Takve nema u cijelome svijetu.
Nema kruha, od gladi se mrije,
Pomoć trebam, što moguće prije.

Tisuće je naše djece gladno,
Izgledaju iscrpljeno, jadno.
Majke plaču, pomoći ne mogu,
Oči dižu i mole se Bogu.

I iz Istre stižu vijesti Vladi,
Treba djecu spasiti od gladi.

Vijest je stigla, spremni su pomoći,
Djeca mogu odmah gore poći.
Slavonija otvorila vrata,
Spremna primit izgladnjelog brata.

Kad se djeca domogoše hrane,
Hrvatice slavonske im brane:
„Sad polako, ima dosta jela,
Herceg-zemlja ne bi ga pojela".

Kad glad prođe poslije Prvog rata,
Mnogi idu potražiti brata.
Djeca već se udomiše tamo,
I ne znaju da su došla amo.

Većina ih ostala je tamo,
Samo neka vratila se amo.
Prezimena kažu mnogo više,
Ovdašnja se povijest tamo piše.

Nitko ne zna što budućnost nosi,
I sad svijetom glad živote kosi.
Ne daj Bože, da se ovdje zbije
Bilo b' gore nego onda, prije.

Mnogi svoje porušiše štale,
Rijetko vidjet na poljima bale
Sjena, ljudi, da nahrane krave,
Nikad više po njivama trave.

Netko reče gdje su danas vođe,
Da nam standard malo bolje pođe?
Mladi danas Zapad listom traže,
Jer im vodstvo, oni kažu, laže.

Možda ima tu istine malo,
Ipak mladim nije do tog stalo,
Da zasuču do lakta rukave,
Nešto rade, manje piju kave.

Premda danas vremena su bolja,
Zarasla su travom naša polja.
Što je žito, u školi se uči,
To sad djeca ne vide u kući.

Samo neki još rade u polju,
Na taj način pokazuju volju,
Obrađivat djedovo imanje
I sačuvat imovinsko stanje.

Didak djecu spašava od gladi.
Nije htio da odlaze mladi.
Neka tako danas netko veli,
Da se mladost naša ne iseli.

Taj bi netko moro lider biti,
Da ga spremnost pomaganja kiti,
Da u službi on narodu bude
I po tome da ga ljudi sude.

Takav, ljudi, odriče se svega,
Dobro BLIŽNJEG brine samo njega!

Međugorje, 4. rujna 2017.