Djed Marina Čilića bio je hrvatski vojnik te je preživio Bleiburg i Križni put

Hrvat osvojio US Open”, “Senzacionalni Čilić na vrhu”, “Grand slam Marin Čilić”. Ovo su samo par naslova s prvih udarnih stranica dnevnih novina 9. rujna 2014. g. Naš Marin Čilić popeo se na teniski Mont Everest.

Sportska Hrvatska je na nogama.

Euforija traje u svim gradovima. Čestitke stižu i iz cijeloga svijeta. U njegovo rodno Međugorje stižu novinarske ekipe i iz dalekoga Japana. Medijski reflektori obasjavaju i njegove roditelje, njegovu djevojku, njegovu braću...

I uhodano društvo sa zagrebačke špice, koje se skoro svakodnevno okuplja uz kavicu s mlijekom ili kavicu produženu, danas je promijenilo dnevni red. Pod brojem; i jedan i dva i tri je Marin Čilić. Ma ljudi moji je li to moguće? U spomenutom društvu nalazi se i svakodnevni kavedžija, 91-godišnji Vinko-Vice Ostojić, rođeni Međugorac (Bijakovići), još živi hrvatski vojnik koji se provukao kroz iglene uši Bleiburškog pakla, koji je bio velika žrtva jugokomunističkog režima i koji je bio jezičak na vagi koji je Gospu usmjerio prema Međugorju, kako su to nedavno pisali slobodni portali, povodom njegovog 90-og rođendana.

E, pa poštovani Vinko imaš riječ: "Ovako. Ja, Vinko - Vice Ostojić kao jedan od najstarijih, a moguće i najstariji Međugorac, odavde sa zagrebačke špice, u svoje ime i u ime svog društva, upućujem, s najvećom radošću, čestitke svome mještaninu, velikanu Marinu Čiliću. Puno pozdravljam njegove roditelje, njegovu braću, njegovu djevojku i cjelokupnu rodbinu. Marinov djed Vinko Čilić je bio hrvatski vojnik, moj suborac. Nekako je preživio i odmah je pitao za mene."

Dakle, dva Vinka bila su zrnca koja su prošla kroz rupice Bleiburškog sita i rešeta, a koje rupice su bile pretijesne za 366 njihovih vrsnika iz župe Međugorje. (Ante Beljo "Yu Genocid") Koliko li se Čilića, zbog spomenutog Yu Genocida, nikada nije moglo roditi - bio je jedan od komentara u spomenutom društvu.

Autor: Žarko Marić

sloboda.hr

10.09.2014 u 18:48