Mate Bulić: Odabrao sam Mostar jer je red da se vratim tamo odakle sam i krenuo

Koncert će se održati 7. lipnja, a sa svojim brojnim hitovima Mate Bulić će ponovno proći svoj glazbeni put od Blatnice gdje je rođen, pa do Frankfurta gdje godinama živi, pjevajući pjesme poput “Moja Hercegovina”, “Tiho, tiho teče Neretva”, “Gori gora, gori borovina”, a na repertoaru će se naći i pjesme s posljednjeg albuma “Domu mom”.

O tome što očekuje na koncertu, tko će mu sve biti gosti na koncertu, te zašto je izabrao baš Mostar za obilježavanje 40 godina karijere, kazao je za Dnevni list.

Koncertom u gradu na Neretvi obilježit ćete 40 godina karijere. Zašto ste za tu prigodu izabrali baš Mostar?

- Znate onu staru narodnu “Svuda poći, kući doći”. I ja sam se tom narodnom vodio i eto me tu u moju Hercegovinu. Krenuo sam od svog Brotnja, točnije sela Blatnice, gdje sam počeo pjevati u danima kada sam nizao duhan, pa sam pjevao svojoj obitelji da ne zaspu dok nižu duhan. Onda sam nastupao na zavičajnom festivalu u dane berbe grožđa koji se tada zvao “Brotnjo”. Čitluk sam napustio kada sam krenuo u srednju školu, tu sam završio i fakultet, a onda me život odnio u Njemačku. Prema tome, riječ je o 40 godina mog svaštarenja u glazbi. Tu su sve faze moga rada na koje sam ponosan iz razloga što svaki dio te životne i glazbene priče mora imati jednu svoju epohu, jer tu čovjek zrije.

Rođeni ste u Hercegovini, dugo godina živite u Njemačkoj. Hercegovina ili Njemačka, što Vam je draže srcu i zašto?

- Meni se s Hercegovinom ništa nije izmiješalo. Onaj tko je pratio moj rad tijekom ovih 40 godina, zna da se na svakom mom albumu spominje Hercegovina, opjevana ovako ili onako. Prva pjesma koju sam snimio nosi naziv “Čekaj mene rodna grudo”, a i na novom albumu kroz pjesmu “Domu mom” sam opjevao Hercegovinu: “Jednom kada život moje oči sklopi kamenom me pokrij, Neretvom poškropi…”. Prema tome, razlog što sam odabrao Mostar je ta jedna nostalgična nit koja me potakla da se ovdje odakle sam krenuo i vratim natrag. Ipak, Hercegovina je moj svijet, tu sam proveo svoje djetinjstvo.

Kad ste u Mostaru posljednji put napravili koncert? Koliko Vam znači koncert, kakve uspomene nosite iz Mostara?

- Prije nekoliko godina imao sam koncert za djecu s posebnim potrebama na Bijelom Brijegu u dvorani. Smatram da je Bijeli Brijeg sinonim u smislu događanja velikih stvari kao što su to jubilarni koncerti. Moram istaknuti da sam ja prvi glazbenik u povijesti koji je napunio stari Hajdukov plac u Splitu. Bilo je to 5. lipnja 1998. godine kada sam napravio koncert pred više od 30 tisuća ljudi. Punio sam i Dom sportova u Zagrebu. Onda je normalno da se čovjeku pojavi jedna želja da napravi takav jedan spektakl u svom kraju.

Na Vašim koncertima veliki je broj mladih ljudi. Kako Vam to uspijeva?

- Moja publika su svi od 7 do 77 godina. Mladih je najviše i to mi je jako drago vidjeti.
Mladi su moja glavna i najbliža publika i stvaraju tu homogenu atmosferu koja se kasnije prenese na sve ostale u dvorani. Djeca su moj glavni pokretač.

Tko je najviše utjecao na Vašu karijeru? Jeste li odmalena znali da ćete biti pjevač?

- Želja je postojala, ali nisam bio siguran hoće li se ta želja i ostvariti. U to vrijeme sam znao za Rolling Stonese, Safeta Isovića… Moram priznati da ni u snu nisam mogao pretpostaviti da će to biti tako krvav i težak put. Kako sam po prirodi optimist, nisam nikad htio odustati. Pao sam 100 puta, isto toliko se puta dizao. Tu moram spomenuti i svoju obitelj, od moga djeda, bake, oca, majke, braće, pa na kraju moje žene i djece. Da ona nije bila uz mene i da nije bilo njihove uporne priče kako ja to mogu i kako trebam ustrajati do kraja, tko zna što bi bilo. Jer teško je baviti se ovim poslom, a ostati uz obitelj, sačuvati brak, tu svetinju u čovjekovom životu. Zbog toga sam neizmjerno sretan. Imati takvu potporu a ne uspjeti, bio bi veliki grijeh.

Na koncertu će nastupiti brojni gosti, Vaši prijatelji. Možete li nam otkriti o kome je riječ?

- Bit će, naravno, Marko Perković Thompson, koji je moj kum i koji je autor moja dva albuma i svih mojih velikih hitova u karijeri. On je i prepoznao moj senzibilitet i prvi 'provalio' što treba Mati Buliću u tom malo modernijem izričaju. Zatim, bit će Mladen Grdović, Maja Šuput, Shorty, Tiho Orlić i Katedralni oratorijski zbor iz Mostara, što je bila moja želja. Ovaj zbor je meni uvijek bio pred očima kada sam planirao napraviti  veliki koncert na stadionu.

Nedavno ste napravili duet s Majom Šuput “Dvije lude”. Otkud suradnja s Majom Šuput? Naime, poznato je da ona do sada nikad nije pravila duete ni s kim. Kako to da je izabrala Vas?

- Točno je da nije do sada ni s kim napravila duet, osim sa mnom. S Majom sam radio puno gaža po inozemstvu i ona zna kakvu energiju prenosim na ljude, a ja znam kakvu ona. Mislim da je to bio jedan dodatni motiv da ona to prihvati. Odlično funkcioniramo, tako da planiramo na jesen nekakve turneje, ali o tom potom.
Inače je ideja za duet stara 5 godina. Thompson je stalno govorio kako ima super pjesmu za duet, samo moramo naći pravu osobu. U početku je bila riječ o ljubavnom tekstu, ali pomalo 'lijenom'. Nije bilo u toj pjesmi snage. Kada je Maja Šuput prihvatila da uradimo duet, pojavio se problem zbog teksta. Jer na tako lijen tekst ne ide Maja Šuput. Tu je pristigla u pomoć Antonija Šola kojoj smo objasnili što nam treba, a ona je napravila “Dvije lude”. Tekst govori o dva suprotna gledišta na život. Pjesma je jako živa, zabavna, mladi su je već prihvatili, apsolutni je hit u Hrvatskoj i smatram je punim pogotkom.

Što će se naći na Vašem repertoaru tijekom koncerta?

- Repertoar će biti specifičan iz razloga što na svojim dosadašnjim koncertima nisam nikad počinjao s tim pjesmama, a krasne su pjesme. Recimo, jedna od mojih omiljenih pjesama koje pjevam jest pjesma “Da nije Mostara”, koja je otpjevana samo na Melodijama Mostara. A ovdje ću je otpjevati, bar sam tako zamislio, s Katedralnim oratorijskim zborom. To mi je važnije otpjevati nego sve moje hitove.

Posljednji Vaš deseti album zove se “Domu mom”. Koje sve pjesme se mogu naći na njemu?

- Riječ je o mom najboljem i najkvalitetnijem albumu, napravljen po mjeri Mate Bulića. Uz već spomenuti duet “Dvije lude”, pjesma “Domu mom” je pjesma koja je na neki način autobiografska. Nije to samo moja identifikacija, nego i svih drugih ljudi koji su napustili zavičaj i otišli u 'bijeli svijet'. Ponosan sam na tu pjesmu jer je na neki način oslikana jedna jezgra tog iseljeništva.
Kao drugo, taj album smo, kada je riječ o aranžmanskom dijelu, kompletno pomakli za jedan veliki korak prema gore. Naime, cilj nam je bio da ostane Mate Bulić po interpretaciji, a s druge strane htjeli smo sve to malo aranžmanski poboljšati. Primjerice, na albumu se mogu naći pjesme koje me ne bi bilo sramota otpjevati u Milanskoj Scali, a ima onih pravih za derneka gdje se na prve taktove dižu ruke.
Moram priznati, da sam prilikom stvaranja ovog albuma, a u razgovoru s mojim suradnicima, razbiti monopol muškog roda u smislu ženidbe. Jer do sada kada god je nekakva svadba, sve pjesme se vrte oko mladoženje. Onda sam napravio pjesmu “Svatovska”, i to je sigurno pjesma koja će dirnuti svakog oca koji udaje svoju kćer.
Zatim, napravili smo pjesmu “Ljubim tebe Slavonijo”. Pjesma je napravljena kao zahvala cijele regije koja je kroz pjesmu rekla Slavoniji: “Hvala Slavoniji koja je primila i othranila brojne Hercegovce, Dalmatince, itd…”. Moram spomenuti i pjesmu “Hvala ti za sve”, u kojoj sam svojoj ženi zahvalio za svaku potporu. Jer u jednom dijelu pjesme kaže: “Nije lako moja stara, muzikanta i bećara voljeti”.

Na sceni ste 40 godina. Ukoliko pogledate unatrag, možete li kazati koliko se današnja glazbena scena razlikuje od one na početku Vaše karijere?

-  meni su velike razlike. Prije 40 godina na prostoru bivše Jugoslavije imali ste zaista izvanrednih pjevača, u svakom žanru. Danas su došli neki novi trendovi. Turbo folk tada nije postojao. Međutim, danas se i to lansiralo na ove prostore. U moje vrijeme da postaneš pjevač, odnosno da dobiješ prostor pod nebom i budeš prepoznatljivo ime, čovjek je morao zaista proći Golgotu. Danas se zvijezde lansiraju preko noći, a istom brzinom padaju na zemlju i više se ne mogu pokrenuti. Nažalost, ti mladi ljudi želeći slavu preko noći odaberu krivi put, a meni je žao što se na ovim prostorima koji obiluju s puno talenata nije isprofiliralo puno imena. Mora se priznati kako oni i nemaju neke šanse izići iz ovih prostora, proširiti tržište. Na kraju krajeva, treba puno sreće, odricanja, a pod broj jedan je taj dar od Boga koji morate imati. Pod broj dva je sreća, a imate je ako uspijete dobiti dobru pjesmu koja će na neki način obilježit karijeru. Ipak, kada sve sagledam i promislim što sam sve prošao, kada bih opet mogao birati, izabrao bih isti put.

Što bi ste, tijekom Vaše karijere, izdvojili kao najdraže, a što kao najteže trenutke?

- Bilo je i dobrih i loših uspomena. Naravno, više lijepih nego ružnih. Naravno, daleko najteže je kada ste na nekom festivalu, maštate da vam prođe pjesma, u konkurenciji ste, imate bolju pjesmu od drugih, a na kraju ne uđete. To su neki od težih trenutaka, onaj trenutak kada vidite da niste dobili priznanje koje ste zaslužili.

I na kraju, poruka za  čitatelje?

- Vašim čitateljima i svim ljudima dobre volje u ovoj regiji šaljem jedan poziv da dođu tog 7. lipnja na stadion Pod Bijelim Brijegom. Zajedno sa svojim suradnicima zasigurno ću dati sve od sebe da budu sretni što su tu. Svi ste dobrodošli, a ja jamčim da će biti spektakl.

Uvijek sam bio čovjek iz naroda

Poznati ste kao “kralj dijaspore”. Otkud uopće taj naziv?

- Dobio sam ga od jednog novinara koji je vidio kako ja, u odnosu na ostale kolege, domaće pjevače, najbolje prolazim kod publike u inozemstvu. Naime, većina mojih kolega pjevala je po dijaspori, a ja sam imao toliko iskustva da narod pogodim točno u žicu. Na kraju krajeva, ja sam čovjek iz naroda uvijek i bio. Tome je vjerojatno pridonijelo to što sam 1993. godine pobijedio na Festivalu Stepinćeva katedrala koja se održava u dijaspori. Tada sam nekad i dobio taj naziv.

Razgovarala: Mirela Tučić/dnevni list