Trebižat, nemirna hercegovačka ljepotica

Svima koji su je ikada vidjeli, zagonetna ljepotica a za Hercegovce potpuna nepoznanica. Priča o Trebižatu je toliko interesantna i očaravajuća sa mnogo nezaboravnih doživljaja, uvijek drukčija i nekako ljepša i što je više puta posjećujemo to nas ona svojom toplinom više privlači i ponovno zadivljuje.

Jedina je rijeka u Europi koja ponire 9 puta i ponovno kao Feniks izvire iz siromašnog hercegovačkog krša svaki put još jača i sa svojim pritocima pretvarajući ovaj dio Hercegovine u plodnu, obradivu nizinu i Bogom dano područje za život. Proteže se od svojega izvora u Tribusovu (Posušje) do ušća u Neretvu u Strugama dužinom od 50km, tako da je u tom područjima susrećemo pod raznim imenima (Culuša, Ričina, Brina, Suvaja, Matica, Vrlika, Tihaljina, Mlade, Trebižat).kravica
Gdje god se pojavi stvara predivni zeleni pojas koji obiluje velikim brojem brzaka, slapova, podvodnih spilja, spilja, virova, i raznovrsnih oblika biljnog i životinjskog svijeta i jedno od rijetkih preostalih utočišta za nekolicinu endemskih vrsta. Pored mnoštva manjih izdvajaju se i dva bisera, dva velika vodopada: Kravica(od 26- 28 metara visine, sa vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara), i Koćuša (visine 10-12 metara, sa amfiteatrom od 30 m).
Trebižat pripada u kraške rijeke Jadranskog sliva i spominje se kao rezervat čiste i bistre vode, zelenih obala, čarobnih vodopada, laganih brzaka, bogatog biljnog i životinjskog svijeta na kojem zastane oko svakog znatiželjnog prolaznika i radoznalog turista.
Trebižat je sve samo ne tipična rijeka!!

Nekada je, ne tako davno, život bio direktno vezan za Trebižat i činilo se sve da ova nemirna ljepotica u zimu ne iziđe iz nametnutog joj korita i poplavi domaćinstva, a ljeti da ne presuši i nanese štetu usjevima nego da zemlju poji i mnogobrojnim kupačima bude mjesto za okrjepu i osvježenje.Generacije naših predaka je prehranila, zauvijek im se u sjećanje urezala i da ovdje nesmetano žive omogućila. Obilovala je rijeka nekada jeguljom, riječnim rakom, mekousnom pastrvkom, jedinstvenim primjercima školjki, u špiljama su se susretale čovječje ribice, pričale se priče o kapitalnim primjercima ugora kojega je usmena predaja toliko nasitila da bi se nekada spominjao kao anakonda.
Od Peć mlina do Studenaca bilo je na desetak bajkovitih mlinica za koje je Trebižat bio žila kucavica, svom snagom pokretao kamene ploče na koje bi se dovozilo žito koje bi se poslije pretvaralo u najkvalitetnije mirisno brašno. Stvarao bi se ispred njih veliki red i dok bi se čekalo na utovar kroz pjesmu i razgovor mladići i djevojke u prekrasnim narodnim nošnjama započinjali bi sa upoznavanjem i udvaranjem pa bi se znalo desiti da i koji dan nema kruha. Kriv bi naravno bio Trebižat.

Poznavali su stranci vrijednost i snagu ove nemirne ljepotice, bezbroj puta joj se poklonili, mnoge mostove preko nje izgradili, kroz polje kanale i prokope razgranali i uvijek pazili da je ne oštete nego ostave još ljepšu i produktivniju. Cijenila je rijeka to i strostruko im uzvraćala.
Uz korito rijeke nalazi se plodno ljubuško polje na kojem uspijevaju razne vrste kultura, samonikle trave i ljekovitog bilja, visokog i niskog raslinja te stoljetnih vrba, topola i jablanova. Dok razmišljam o Trebižatu u ovo vrijeme velikog zimskog vodostaja počinjem da shvaćam snagu i ulogu ove naoko malene rijeke. Ona je kroz povijest bila sjecište raznih kultura i mnogih sukoba (dio Velikog rimskog carstva,turskog pašaluka, Austrije...) ali je ipak zadržala svoj identitet, nastavila žuboriti i ostati prava krška ljepotica. plodno_ljubusko_polje Ovaj očuvani eko sustav može i mora biti temeljni prirodni resurs za integrirani gospodarski razvoj aktivnog, rekreacijskog i ruralnog turizma, farmerske i organske poljoprivrede, kao i za zaštićen prirodan ambijent življenja.

Svojim gostoprimstvom i ljepotom Trebižat privlači brojne ribiče, lovce, rekreativce i avanturiste.Iako nisu razvijene postoje velike mogućnosti za kanu, kajak, rafting, biciklizam, pješačenje i ostale vidove aktivnosti.Jedni od rijetkih koji pokušavaju pokrenuti ovaj vid turizma je''Društvo pedagoga tjelesne i zdravstvene kulture'' pri kojem djeluje rafting sekcija i suradnja sa kineziološkim fakultetom u Mostaru.Međutim ne postoji prava strategija koja bi ove mogućnosti razvila do neslućenog nivoa. U ljetnim mjesecima kada temperatura vode varira između 16 i 21 stupnjeva na mnoga kupališta (Otunj, Tegaševac, Baščina, Čeveljuša, Kravica...) privlači mnogobrojne zaljubljenike u njenu kristalnu čistoću.

Međutim pitamo se kakva je perspektiva i je li prirodna ravnoteža narušena?

Ova toliko često spominjana i bezbroj puta opjevana rijeka za koju su direktno i indirektno vezane generacije i pokoljenja za koju postoje podaci koji je vežu za mlađe kameno doba (Ravlića pećina u Tihaljini), našom nebrigom i svakodnevnim sakaćenjem je dovedena do gubitka osobitosti po kojima je na daleko u svijetu poznata.
Riječnog raka već godinama nema, jegulja i ugor su rijetki gotovo istrebljeni, mekousnu pastrvku su hidrocentrala i nesavjesno gospodarenje zamijenili sa ''Californijkom'' a stoljetne topole (moje simbole) mi popilaše. Rijetka su mjesta na kojima se mogu pojesti izvorni specijaliteti vezani za ovo podneblje i samu rijeku.
ljubuski_stara_kartaGlobalizacija i kapitalizam su zahvatili svaki dio ovog nekada posebnog krajolika. Sa izgradnjom Hidro elektrane na bisernom slapu Koćuši se već naveliko priča bez da itko Trebižat za mišljenje upita. Rijeka je majka koja godinama kao dijete sedru nježno i brižno odgaja, zato ako je ne možemo unaprijediti imamo obavezu da je za sljedeće naraštaje ostavimo onakvu kakvu smo od svojih predaka naslijedili.
Ne tako davno je cijelim svojim tokom ova rijeka bila pitka, da li je i sada provjerite sami.
Zato dragi moji, postoji stara narodna poslovica koja opominje: BOG PRAŠTA UVIJEK, ČOVJEK NEKADA A PRIRODA NIKADA.

izvor: ljubuski-online