Hoće li biti pokrenuta istraga protiv Jure Galića?

Zeleno svijetlo za početak ovih  aktivnosti dalo je Općinsko vijeće Ljubuški, usvojivši  osnovne akte i formiravši povjerenstvo čija je prva zadaća premještanje ove masovne grobnice nastale u veljači 1945.

Sudeći prema izjavama  osoba uključenih u istraživanje ratnih i poratnih žrtava  na području općine Ljubuški, u masovnoj grobnici Tomića njiva nalaze se ostaci sedamnaest osoba, koje su pripadnici OZNE likvidirali u veljači 1945. godine.

Prema određenim prosudbama upravo na tom mjestu mogli bi biti pronađeni posmrtni ostatci nekoliko franjevaca, koji su u veljači 1945. prošli „obradu“ zloglasne OZNE u Ljubuškom i njenog tadašnjeg šefa Petra Jelčića, koji je ujedno bio i član Okružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu.

Prosudbe o broju franjevaca ubijenih na ovom mjestu su različite. Prema nekima od njih na lokalitetu Tomića njiva sigurno bi mogli  biti pronađeni posmrtni ostatci fra Slobodana Lončara. Riječ je o župnom vikaru u Drinovcima, koga su partizani-komunisti uhiti  09. veljače 1945. u Drinovcima, te odmah zatim proveli u zatvor u Ljubuškom.

Uz kazano, postoji i velika  mogućnost da upravo na ovom mjestu budu pronađena i tijela fra Paške Martinca, tadašnjeg župnog vikara u Veljacima, kao i fra Martina Sopte,  profesora na mostarskoj bogosloviji.

Dragocjena saznanja o uvjetima koji su veljači 1945. vladali u zloglasnom zatvoru OZNE u Ljubuškom ostavio nam je pokojni fra Janko Bubalo, koji je i sam u to vrijeme bio zatočenik ove represivne ustanove o kojoj su i te kakvu brigu vodili OZNA, KNOJ, kao i Okružni komitet KPJ za zapadnu Hercegovinu.

Prema fra Jankovim zapisima, objavljenim u knjizi „Apokaliptični dani“ (str. 140.), upravo je na hodnicima tog  zatvora  10. veljače 1945. posljednji put osobno vidio fra Slobodana Lončara, izmijenivši s njim nekoliko riječi.

Kroz prizmu vlastitih  sjećanja na zatvorska ispitivanja, koja je nad njim provodio  tadašnji šef OZNE Petar Jelčić, fra Janko nam je ostavio iznimno dragocjene podatke o sudbinama nekolicine franjevaca koji su prošli kroz ovu ustanovu.

Tako se zahvaljujući fra Jankovim zapisima (Apokaliptični dani, str.152 i 153.) sa sigurnošću može kazati da je ured OZNE u Ljubuškom bio izravno upleten u smrt fra Slobodana Lončara, fra Paške Martinca, fra Filipa Gašpara i fra Ćirila Ivankovića.

Zahvaljujući nekim drugim iskazima, pak, može se dokazati  neizravna upletenost  ureda OZNE u Ljubuškom u smaknućima fra Zdenka Zubca i fra Julijana Kožula, koji su boravili u ovom zatvoru ali su njihova tijela pronađena u Zagvozdu, kao i u  slučajevima ubojstva fra Martina Sopte i fra Jakova Križića.

Uz odgovornost Petra Jelčića, Ćazima Dizdarevića i Ante Barbira-Kralja, tadašnjih čelnika ureda OZNE u Ljubuškom, neupitna je i odgovornost  podređene im postrojbe KNOJ-a, na čelu sa Marjanom Primorcem, čiji su pripadnici većinu ovih ubojstava osobno obavili.

Međutim, pri tome se nikako se ne smije smetnuti sa uma gdje je u biti bio stvarni motiv ovih zločina. Većina trezvenijih analitičara smatra da se ti motivi trebaju tražiti u djelovanju tadašnjeg Okružnog  komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu, što u svojoj knjizi „Vrijeme i ljudi“ izravno priznaje i sadašnji predsjednik SUBNOR-a BiH Jure Galić. Sudeći po Galićevim zapisima i izjavama – on osobno je, zajedno sa  Antom Barbirom-Kraljem i Marijanom Primorcem, dobar dio rata proveo u ilegalnom  prikupljanju podataka o političkim istomišljenicima na području općine Ljubuški. Izvješće Okružnog komiteta KPJ za Zapadnu Hercegovinu od 13. veljače 1945., koje se, pod brojem  Og.19.-587.,  čuva u Historijskom  arhivu u  Mostaru jedan je od dragocjenijih dokaza te vrste, koji  u potpunosti razobličava ulogu komunističkih vlastodržaca s područja Hercegovine  u planiranju i prikrivanju tragova zločina nad franjevcima.

Međutim, i danas je to najvećim dijelom prekriveno velom tajne. Odgovor na mnoge nejasnoće iz tog vremena mogu dati danas živući svjedoci tih stravičnih događanja. Ključna osoba u svemu tome zasigurno je i danas živući Jure Galić. Da kojim slučajem živimo u normalno uređenoj državi u kojoj svatko radi posao za koji je plaćen već bi davno bila pokrenuta istraga  o ovim događajima i Galićevoj ulozi u njima. Na žalost, izgleda da iskapanje masovnih grobnica nije dovoljan razlog MUP-u i nadležnom  tužiteljstvu za pokretanje istrage o ovim zločinima. Umjesto vijesti o otvaranju istrage, obično nas Federalna televizija u ovakvoj i sličnim prigodama  „počasti“ ugošćavanjem Jure Galića u jednoj od svojih emisija. Ukoliko hrvatski političari nemaju nikakvih ingerencija nad tom televizijom, onda svakako imaju nad županijskom policijom i tužiteljstvom.

Kakve će njihove biti njihove reakcije po osnovu masovne grobnice Tomića njiva u Ljubuškom, gdje se nalazi i sjedište županijskog MUP-a, doznat ćemo već ovaj tjedan.

Damir Šimić, hrsvijet.net