Školske sestre franjevke iz Livna pripremaju štole za papu Franju

Papa Franjo, Papa Franjo u BiH , časne sestre
Jedna od važnih liturgijskih sadržaja su i štole za suslavitelje koje jednim dijelom pripremaju bosanske Školske sestre franjevke u svojoj radionici liturgijskog ruha u Samostanu Krista Kralja na Gorici u Livnu. Nakon dogovora u Sarajevu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem sestre su se dale na posao. Ovih dana stigla je prva vijest mjesnom ceremonijaru mons. mr. sc. Tomi Kneževiću, preko provincijalne predstojnice s. Kate Karadža, kako je izrada štola za suslavitelje pri kraju. I na ovaj način, osim pripremanja hostija za euharistijsko slavlje u Gornjoj Tramošnici, redovnice ove družbe ugrađuju se u liturgijske sadržaje u središnji događaj papina posjeta Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Izrada crkvenog ruha vezana je uz same početke života i djelovanja Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Započela ga je osobno s. Margareta Pucher, utemeljiteljica Družbe. Kroz izradu crkvenog ruha sestre njeguju osjećaj poštovanja i posebne ljubavi i pažnje prema svetim otajstvima, te skrbe za urednost i ljepotu „kuće Božje" po primjeru svetoga Franje Asiškoga. Piše Katolička tiskovna agencija.

U rujnu 2003. god., u Samostanu Krista Kralja na Gorici u Livnu, otvorena je radionica crkvenog ruha i tako obnovljena djelatnost vezenja i šivanja crkvenog ruha u Provinciji. U radionici trenutno rade s. Mladena Vučković, s. Marica Čičak i s. Dobrila Krivić. Sestre izrađuju misnice i štole u četiri liturgijske boje, albe, rokete, oltarnjake, pale, tjelesnike, kaležnjake, ali i druge liturgijske stvari.

Međutim, krojenje i šivanja štola za suslavitelje Mise s papom Franjo u Sarajevu za sve sestre je najradosniji posao. U ovom odgovornom poslu imaju pred očima riječi sv. Franje Asiškoga, koje su i danas aktualne: „Molim vas većma nego za samoga sebe da, onda kad bude zgodno i kad vidite da je prikladno, ponizno zamolite klerike da presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista i sveta imena i napisane njegove riječi, koje posvećuju tijelo, moraju štovati iznad svega. Kaleže, tjelesnike i sav ures oltara, koji treba za žrtvu, neka imaju dragocjeno. I ako bi u kojem mjestu presveto Gospodinovo tijelo bilo jako siromašno smješteno, neka ga prema zapovijedi Crkve postave na dragocjeno mjesto, neka ga zatvore i neka ga s velikim poštovanjem nose i s ozbiljnošću drugima dijele..."