Koliko košta kilogram diploma u Hercegovini?

Malo se nasmijao i reče mi kako nekolicina njih želi indeks kako bi se pohvalili djevojkama da su studenti. Žele i diplomu da ih mogu ubaciti negdje na posao. Nema tu želje za znanjem. Nadam se kako se ovo odnosilo na manju skupinu studenata i kako je tada imao loš dan.

PIŠE: Vid Lalić | www.jabuka.tv

Ta njegova ironična izjava potaknula me na razmišljanje o privatnim fakultetima u Hercegovini. Nakon što je ugašen HDZ-ov grudski, te zatim HSP-ov posuški sveučilišni centar, titulu vodećeg privatnog fakulteta preuzeo je fakultet dr. Milenka Brkića. Ante Starčević je već za života dobio naziv otac domovine, a potpredsjednik HSP-a Milenko Brkić čak se nalazi u imenu ''fakulteta''. Ne znam je li u pitanju infantilnost ili narcisoizam osnivača te ustanove. Možda i kombinacija oba pojma. Budući da BiH i nije država, već sataraš međunarodne zajednice koji ne voli nitko, obrazovanje je zadnja rupa na svirali.

Koliko se može skužiti sa službenih stranica, Milenkov fakultet je usklađen sa Bolonjskim procesom, a vjerojatno ima i halal certifikat koji je odobrio Zvonko Jurišić. Polaznici bi trebali dobiti znanje i zvanje(?) i to isto znanje bi trebali prenositi na mlade naraštaje kao učitelji, nastavnici, informatičari. Nakon vjerojatno završenog trogodišnjeg zanata upisuje se tečaj kod Milenka Brkića. Nakon što se potroši nekoliko tisuća maraka dobije se papir. Toliko o zemlji znanja. Utapanje HNZ-a u HSP plaćeno je dozvolom za rad. Što je cilj završavanja ovog tečaja? Možda bi se na taj način nepotistički mogli zbrinuti stranački kadrovi. Predavači i oni koji pohađaju ovaj, nazovimo ga fakultet, ponašaju se makijavelistički jer znaju da im to može donijeti financijsku korist. Studenti su oduvijek bili pokretači promjena i budućnost zemlje. Možda se iznenadimo od Brkićevih pulena. Možda spreme kakav prosvjed dok su ispitni rokovi u tijeku kad neće mostarski. Prosvjed vezan za studentski položaj, školarine i kvalitetu predavanja, ne za politiku.

Umjesto da se ulože napori kako bi se ojačalo mostarsko sveučilište, ključna točka za opstanak Hrvata, olako se prelazi preko ovakvih divljih ustanova. Svake godine različita hrvatska sveučilišta izbacuju mlade znanstvene novake koji ostaju raditi u Hrvatskoj. Umjesto da ih se privuče na povratak i na rad na mostarskom sveučilištu s istima se ne ostvaruje kontakt, dok se novci troše na vanjske suradnike i političke kameleone. Političari i čelni ljudi sveučilišta se ponašaju indiferetno, te time odaju dojam da ne žele napredak niti možda sposobnije ispred sebe.

Roba iz Kine plaća se po kilogramima. Mogli bi i mi izvoziti diplome. Pitanje je samo kome?