Hutovo: Zaboravljeni jug Hercegovine

...jugoistoku općine Ravno, dužinski preko stotinu kilometara, podrazumijeva užitak istinske ljepote krša, ali i napuštena sela, te ljude čija priča započinje i završava s Njegovim Veličanstvom ‘ćirom'.

Do ‘ćire' pisala se jedna povijest, a nakon njegova ukidanja u lipnju 1976. godine, druga! Kako i kakva najbolje pokazuje primjer sela Hutova. Nekad sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća, bila je to prava varoš - odmorište za ljude i vlakove, poslije uspona uz Hrasno ili vijuganja uz izduženo Popovo polje. U Hutovu je jedan ljudski vijek od otvaranja pruge Čapljina - Dubrovnik - Zelenika 1901. godine, i doslovce vrilo. Sa svih strana prema hutovskoj prodolini slijevala se roba i ljudi. Kako i ne bi kad se s biljetom kupljenom na hutovskom kolodvoru moglo na zapad do Beča, sjever do Pešte, a na istok do Dubrovnika, Boke Kotorske i Nikšića... U cijeli svijet!

Cinizmu skloniji Hutovci kazati će da nije samo odlazak „ćire" u povijest ispraznio njihovo rodno mjesto i naselja oko njega, nego je tome doprinijelo i jačanje općinskog središta Neuma. Upravo s godinama odlaska Njegovog Veličanstva poklapa se i osnivanje općine Neum, 1878. godine, do tada je cijelo područje pripadalo općini Čapljina. Izgradnja turističkog naselja na obali demografsko klatno je sa uzane željezničke pruge pomjerilo prema Jadranskoj magistrali i novom naselju uz nju. Spomenuti cinizmu skloni Hutovci će se ‘pohvaliti' kako ih je matična općina vremenom oslobodila i matičnog ureda što joj ne mogu oprostiti, jer ušteda je nikakva, a simbolika ogromna.

Bilo kako bilo, dok s uzvišenja ‘na Prešjeci' gdje se nalazi Stari hutovski grad, gledamo naselje na um pada samo jedna usporedba. S tim djelom Hercegovine odigrao se scenarij identičan zlatnoj groznici, opisanoj iz western filmovima. Kad se pronađe ‘zlatna žila' nahrupe ljudi sa svih strana, grad buja, život vrije, a kad se žila iscrpi, ljudi se utrkuju - tko će brže nestati. U slučaju Hutova ‘zlatna žila' bio je ipak, „ćiro". S „ćirom" je raslo naselje, a oko njega bujao život, ukidanjem ‘parnjača' počeo je rasap. Na prvi pogled s ‘Prešjeke' naselje djeluje krotko i mirno, ubavo, kao da u njemu i ne bitišu ljudi. Povremeno na vijugavom puteljku koji pokraj naselja vodi prema bosanskohercegovačkoj rivijeri - Neumu, ukaže se po koji automobil i ništa više. Usnulo selo.

Kako i ne bi kad je iz njega, posebice iz sela koja mu gravitiraju, curi život. Prema preliminarnim rezultatima prošlogodišnjeg popisa stanovništva Hutovo ima 224 žitelja, 65 domaćinstava i 82 stana. Podatak da je prema popisu iz 1991. godine bilo 319 žitelja, svi Hrvati, rječito opisuje demografske tijekove. Nostalgični Hutovci će prisjećajući se „kleto nekad" kazati kako je osnovnu školu u mjestu početkom sedamdesetih prošlog stoljeća, pohađalo oko 700 đaka! Prošle godine bilo ih je brojem i slovom - ista škola, 11, jedanaest! Kako su selo ipak ljudi, a ne sjećanja i uspomene, s njima nestaje i sela. Naravno demografska slika okolnih sela još je sumornija. U tom pogledu stvari bi mogao promijeniti ako ništa bar nepovoljne tijekove usporiti, magistralni put Neum - Stolac. Međutim, kako se planira i pomalo gradi još od polovice osamdesetih prošlog stoljeća, demografski sat koji ga prati Hutovu ne ide u prilog. Uglavnom nakon zlatne (ćiro), za spas Hutova trebala bi bar ‘srebrena žila' zvana magistrala!

Večernji list | Dušan Musa

 

 

 

LJ::portal