Hercegovinu treba lustrirati

Lex Perković, BIH, ubojstvo, anto đapić, Lex Perković, UDBA, popis, UDBA, Josip Perković, Vinko Sindičić, Općinski sud u Rijeci, UDBA, Josip Perković, UDBA, Stjepan Đureković, Zdravko Mustač, ubojstva, politički motivirano ubojstvo, Ilija Zovko, Ivan Grujić, Andrija Hebrang, Haški dokument, dragovoljci Domovinskog rata, žrtve komunističkih zločina, transkripti Haškog suda, UDBA, kodno ime Boem, ubojstva, ubojstva emigranata, slučaj Perković, UDBA, ubojstvo, UDBA, grob, likvidacija, UDBA, Nikica Martinović, Zastara nakon 25 godina, Atentati i otmice, Austriji, Milan Kučan, Josip Perković, UDBA, Andrija Hebrang, skrivena grobišta, Fred Matić, dr. Franjo Tuđman, dragovoljci Domovinskog rata, Auschwitz, holokaust, Zoran Milanović, židovi, komemoracija, sdph, Bleiburg, SFRJ, zatočenici, obeštećenje, nakon počinjenih egzekucija, UDBA, crna lista, OZNA, KNOJ, žrtve komunističkih zločina, komunisti, špijun, domaći izdajnici, katolička crkva, Slovenski publicist, Roman Leljak, oz
Pogrešno sam smatrao da je za lustraciju prekasno i da su svi oni, osim par izuzetaka u staračkim pelenama, pomrli gorko mi nekažnjeni. Za ovaj tekst imam gomilu osobnih razloga, no danas osobito "napumpan", izdvajam samo jedan, pokojnog oca.

Spadao je u ljude koji rijetko postoje, no Bog Svemogući ih posije svuda da se bore za općeljudsko dobro i da budu uspješni čega god se taknu! Tada postaju i meta. Društva nesposobnih mediokriteta, u mom slučaju u jednoj čisto partijskopolicijskoj državi, se dižu na zadnje noge, kupe vojsku svojih doušnika i kreću na uništavajući juriš.

Rijetki izdrže uspravni kad stolačka ili mostarska masa, predvodjena svojim "intelektualcima", krene na "pravedni" juriš da pokaže rečenom papku kolika je granica slobode i koliko se smije zahvatiti. Ili drugima poput njega, npr. Dr.Esadu Ćimiću, piscu, sociologu i profesru SU ili Osmanu Piriji, tvorcu HEPOKa i moderne Hercegovine, te svjetskom stručnjaku za hranu pri WFOu, susjedu mi pok. Don Andjelku Babiću, zeničkom robijašu i Staklare i Isusovače, zajedno sa ocem svojim pok. Biskupom Petrom Čulom.

Goran Raguž l poskok.info

I još drugim, znanim i neznanim, kojima se u ovom času običnog ljudskog bijesa, ne mogu sjetiti ni imena.

Policijsko društvo, koje u svakoj ulici ima ne jednog, već više doušnika, ne može funkcionirati drugačije osim "drukajući" bližnjeg svog, surovo ga kažnjavajući za svaku razlikovnost i k tomu još, preko organizacija svoje partije, davajući teoretsku podlogu običnim KKK linčevima.

Ako nema koga "zapravo" koji npr. poput mog oca, pošalje cijeli stolački komitet na čelu sa Nemanjom Peceljem i Milom Palametom u 3 PM, onda se po potrebi i izmisli, gurne u kakvu priču gdje čemernik nema izbora doli da pri kojoj rakiji Titi opsuje mater i u materi mater, a to je 60 dana Ćelovine, otjera vojskom mostarskih i hercegovačkih hijena Džemala Bijedića, Osmu Piriju iz HEPOKA, plus žbiru koji pozitivan poen i jedno dobro mašala i aferim po plećima.

Od gradonačelnika Mostara ili Stoca ili bilo kojeg drugog grada u Hercegovini, do zadnjeg uličnog klošara u mom Zagradu koji druka narodnoj miliciji što im psujem i Titi i državi.

Hercegovinu treba lustrirati. I od ostataka originalne UDBe, i potomaka im, uhljebljenim samo zato što su njihova djeca, i od sljedbenika im, kojima takav model, uspješan i efikasan, odgovara.

Danas ću preskočiti situaciju sa lustracijim u susjednoj mi neprijateljskoj Domovini, koliko god bile komplementarne ili u NR Kini. Ne tiču me se. Danas samo Hercegovina, jer nešto je gadno trulo i prijeti ovom ostatku ostataka jednog naroda, prijeti golim opstankom. Slažem se sa pomirbom i oprostom i kao vjernik i kao čovjek. Točka. No i kao čovjek ili vjernik, svejedno, vjerujem u državu zakona kakvi god oni bili. Pa da vidimo što zakoni, običaji i moral każu o tome.