Hercegovački zapisi Petra Miloša ili zašto ne volim kravatu

Evo odijelo, ali kravata me stiska i davi, tako da sam bio sav u goloj vodi, sav u znoju i muci dok sam se u hotelu slikao s kćerkom i razgovarao s prijateljima i profesorima. Koji to vražji Hrvat izumi kravatu?

I objašnjavao im kako mi je kravata najtopliji odjevni predmet i kako se usred zime uznojim čim ju pripnem za vrat. Kao da si struju u me uključio. Odobrava mi moje društvo uz primjedbe da i sami imaju slične probleme. A onda nam priđe moj prijatelj profesor i aktualni predsjednik Općinskog vijeća Tomislavgrada Mate Kelava.

- I mene je davila kravata dok sam radio u školi, ali sada, nećete vjerovati, hladno mi usred ljeta bez kravate. Sve je stvar navike. Tu smo, dakle! Uistinu je sve stvar navike. Zašto se ja znojim od muke čim zavežem kravatu oko vrata?

Ne zbog njezina negativnog učinka, nego zbog uvjetnog refleksa koji kaže da sam uvijek morao platiti barem sto maraka čim sam zavezao kravatu oko vrata. Ili sam darivao svatove, ili platio rodijacima na feštama krštenja, pričesti, krizme..., ili nazočio svečanostima poput maturalne zabave.

Obveza oko vrata

Obični se čovjek s kravatom osjeća ne toliko moćan koliko obavezan. Pa daje zadnju marku u znoju lica svoga. Tek kasnije shvati da je mogao jeftinije proći bez kravate, koja naprosto nameće kriterije. Kravata po automatizmu proizvodi moć, tako da i nemoćni s kravatom moraju postupati moćno. A često nemaju pokrića. Otuda je meni s kravatom oko vrata vruće, a mome prijatelju Mati bez kravate hladno.

Moram kazati da je kravata najdemokratskiji i najuočljiviji odjevni predmet. Hoću kazati da nitko nikomu ne brani staviti kravatu oko vrata, kao simbol gospodstva i moći. Na spomenutoj maturalnoj zabavi u hotelu “Tomislav” u Tomislavgradu vidio sam prvi put profesore s kravatama i dotjerane profesorice. Baš ih bilo krasno vidjeti. Bože, kada bi svaki dan onako pristali dolazili na nastavu?

Profesorska moda

Prije par godina umirovljen je profesor Ivan Topić koji je čitavi radni vijek radio s djecom u Tomislavgradu. I danas Duvnjaci o njemu govore s poštovanjem. Nikada, s divljenjem kažu njegovi brojni učenici, nije došao u razred neobrijan i bez kravate. Kravata, dakle, nije privilegija političara, nego je dostupna svima.

A profesor Topić je nosio stare i demodirane košulje i kravate, pokazujući da to nije privilegija samo nadobudnih političara. I svi su zapazili na toj maturalki kako su profesori s kravatama pristali ljudi.

slobodna dalmacija