Hercegovački kamen je tvrd i nepodatan za sve uvjete, ali je čar raditi s njim

Nakon završetka strojarske škole i gubitka posla u tadašnjem "Sokolu", Veselko se obradom kamena počeo baviti profesionalno, te mu je, kaže, dotadašnji hobi postao glavni posao i izvor zarade i prehrane obitelji, koja je postajala sve brojnija.

"Ispočetka sam s kamenom počeo raditi za potrebe prijatelja, susjeda i rodbine, nekomu je trebalo napraviti kamin ili nešto drugo, i tako je krenulo", kaže Veselko, dodajući kako je s ozbiljnim radom krenuo 1980. Nakon otvorenja pogona u Metkovskoj ulici u Ljubuškom, Veselko je razmišljao: "Ako samo svoju djecu zaposlim, bit će dobro." Posao se razvijao i stjecala su se nova poznanstva, a svi koji su vidjeli rad Veselkovih ruku ostajali su bez teksta. Kaže kako mu je najdraže kada momak koji je radio u njega ode u drugoga, koji mu se kasnije zahvaljuje: "Meštre, svaka ti čast, naučio si ga poslu." To je, kaže, najveća nagrada za nečiji rad. Budući da je Veselko ljubav prema kamenu naslijedio od djeda, i njegova su djeca tu istu ljubav naslijedila od njega. Tako su svi, kaže nam Veselko, nekako vezani za kamen. Najstarija kćer Katarina završila je arhitekturu i radi u Zagrebu, druga kćer je završila studij povijesti i zemljopisa, što je ponovno, s povijesne strane, vezano za kamen i stare građevine. Sin Jakov student je treće godine Građevinskog fakulteta u Zagrebu, dok je Lucija upisala Likovnu akademiju.

Višeslavova krstionica

Najdraži materijal za rad kaže da mu je hercegovački kamen, iako je tvrd i nije podatan za sve uvjete, ali ipak je posebna čar raditi s njim, jer što je on tvrđi, to je i dugotrajniji. Trideset posto radnog materijala je brački kamen, koji je dosta tražen. "Ukoliko arhitekta zahtjeva neki poseban kamen, primjerice iz Argentine, kao što je bilo slučajeva, njega je potrebno čekati i do godinu i pol dana, ja ga naručim i onda svi čekamo", priča Veselko, vodeći nas kroz svoju radionicu, gdje vrijedne ruke njegovih radnika rade na krstionici koja je namijenjena za crkvu u Kruševu. Višeslavova krstionica, objasnio je Veselko, stajat će ispred crkve, a i sama onako lijepa, bit će obogaćena fontanom. Nije na odmet spomenuti ni podatak kako se Veselkovih ruku rad nalazi čak u dalekoj Kanadi, kada je stjecajem slučajnih okolnosti došlo do toga da izradi oltar za jednu crkvu u Torontu. Kaže kako se uvijek rado sjeti cijele priče, ali i rada na tom oltaru, čiji je pod urađen od radiškog kamena, dok su krstionica i oltar urađeni od bračkog kamena.

Mala kolonija

Oni čime se Veselko posebno ponosi je mala kolonija klesarstva i graditeljstva, koju svake godine pohađa sve veći broj osnovnoškolaca, s nadom da se ona organizira više puta u godini. "Volio bih da učitelji i nastavnici sa svojim učenicima dođu za vrijeme trajanja naše kolonije kako bi se uvjerili u mogućnosti rada dječjih ruku, to su mala remek-djela. A ono posebno što fascinira jest njihova zaokupljenost i želja za radom, pa mnogi zaborave jesti koliko se unesu u cijelu situaciju" rekao je Miličević, dodajući kako će ove godine biti organizirana jedanaesta kolonija koja će, nada se, okupiti još veći broj djece i ostalih posjetitelja.

Piše:Z. Volarević | Dnevni list