Hercegovački Gangan style treba medije

...redu gangu, te narodna glazbala - gusle i diple, otišla je i korak dalje organizirajući Prvu večer gange, gusala i dipala „Ljubuški 2013", festivalskog tipa.

Predsjednik Udruge mladi Željko Keža ne dvoji da ih je na taj korak potaknuo i Festival dalmatinskih klapa u Omišu. Festival ne samo da je preporodio klapsko pjevanje nego je u tijeku i prava „invazija" klapske pjesme na okolna područja među kojima se prva na udaru našla Hercegovina.


Za razliku od festivala dalmatinskih klapa koji je 1967. godine počeo vrlo skromno sa samo 14 klapa od kojih je polovicu „skrpio" pokojni Ljubo Stipišić - Delmata, melograf, aranžer, skladatelj i dirigent, prvi festivalski pokušaj gange, gusala i dipala, nije patio od brojnosti sudionika. Posebice se to odnosi na guslare, nastupilo ih je dvadesetak. Odmah da kažemo da su bili ujedno i najlošiji dio večeri. Malo je bilo tradicionalnih guslarskih pjesama primjerice „Vila Grabovčeva", kao i poznatih narodnih, a posebice tekstova na suvremene teme. Jednu od rijetkih otpjevao je mladi guslar Toni Sušac iz Trebižata, kraj Čapljine. Uglavnom su to bili prigodničarski tekstovi čiji stil bi ovih dana dok zagrijava svoje nuklearne bojeve glave oduševio „mladog vođu" Kim Jong-una. Takve guslarske pjesme ne „ljube" mediji u prvom redu televizija, a ona bi kao što je bila veliki saveznik klapskoj pjesmi i omiškom festivalu, trebala biti vjetar u leđa i hercegovačkim pučkim napjevima - gangi, bećarcu, starinskom putničkom pjevanju, guslanju i diplanju.


Za razliku od guslara, diplari su oduševili. Antas Mucić neslužbeni šampion svijeta na diplama, mogao je biti prezadovoljan. Odlični su bili Milan Begić iz Posušja, pa i Blago Mišetić iz Vašarovića kod Ljubuškog, vrlo mladi, a već vješti diplari.


I najzad gangaši. Ako bi se birali najbolji nastupi onda su to stilom svakako posuški gangaši predvođeni Tomislavom Kovačem - Strukićem. Kod dama konkurencija je znatno slabija sve se svelo na ženske pjevačke skupine iz Ljubuškog, a u toj konkurenciji odličan dojam je ostavila devetočlana skupina gangašica čija pjesma se razlijegala sve do hercegovačkih planina. Upravo je ženska ganga i najranjivija točka na putu oporavka tradicionalne hercegovačke pjesme. Jednostavno, nema mladih. U muškim grupama koje su prodefilirale podijem u restoranu „Megi" na Mostarskim Vratima, uz iskusne, bilo je ne samo gangaša srednjih godina nego i mladih, što nije slučaj sa ženskim skupinama. To je ujedno i putokaz udruzi u kojem smjeru najprije treba djelovati. Uglavnom, za razliku od u busije ukopanih guslara, gangaši pjesmom prate i suvremena društvena gibanja..


Valja reći da za ozbiljnu festivalsku priredbu treba još mnogo toga uraditi od primjerice velike sportske dvorane ili drugog prikladnog prostora, kao što je Sportski centar u Ljubuškom, pa do scenarija i strogog protokola. Isto tako za buduće nastupe bi se trebali dostavljati tekstovi pjesama, isticati se njihovi autori, pjevačke skupine bi trebale imati nazive i slično. Dakle, puno je posla, ako s želi postići cilj, a on je kako reče jedan od inicijatora Mladen Akmadža „da ganga ne ode u grob sa mnom".

Tekst i foto: D. Musa | Večernji list