Milan Bandić: Od siromašnog dječaka iz Hercegovine do peterostrukog gradonačelnika Zagreba

da mu budu i za dogodine, a u Zagreb je stigao s dva para gaća, trapericama i planom grada, do partijskoj činovnika i čovjeka koji je podigao SDP u Zagrebu. O svom političkom učeniku priča i profesor i njegov 'politički otac' Zdravko Tomac.
Zatvorite mu vrata, on će ući kroz prozor. Užasno je uporan. Kad je izašao s projektom da će napraviti skijalište na Sljemenu i svjetske utrke, svi smo smijali, govorili da je to nemoguće, ali on je to izgurao. Sjećam se kad je rekao da će od Bundeka napraviti najljepši park, svi su ga napali da je to močvara, stanište ptica, da se ne može. Ali on je i to napravio. Znači, imao je neke projekte i upornost da ih izgura do kraja iako nije imao podršku ni najbližih suradnika. A zadnje dvije godine, znate i sami, što god je Bandić predlagao u zadnje dvije godine, bojkotirano je i napadano kao nešto najgore i nije moglo proći. Nema nikakve dvojbe da su Bandiću pomogli njegovi protivnici jer su bojkotirali sve dobre projekte, i time su samo dizali njegov rejting. A i Bog mu je pomogao. On je vjernik. Možda se izmolio Bogu da mu pomogne pa je poslao onaj veliki snijeg i dao mu lopatu. I s tom lopatom on je dobio izbore. Jer on to zna, on je majstor - riječi su to Zdravka Tomca koje možda najbolje objašnjavanju povratak Milana Bandića u sam politički vrh i nevjerojatan oporavak od dva uzastopna poraza koja je doživio, onog na predsjedničkim izborima 2009. i na parlamentarnim izborima 2011.

Zdravko Tomac: 'Bandić je djelomično moj proizvod'

Zdravko Tomac je čovjek koji za sebe kaže da je na neki način stvorio Milana Bandića. Bio je njegov dugogodišnji politički mentor i zato kaže da je Milan Bandić djelomično 'njegov proizvod'. Upoznali su se sredinom 70-ih na Fakultetu političkih nauka, kako se tada zvao Fakultet političkih znanosti. Profesoru Zdravku Tomcu u to je vrijeme, kako je opisao u svojoj knjizi 'Prijepori o nacionalnom' bilo zabranjeno javno djelovati jer ga je Izvršni komitet CK SKH svrstavao u hrvatske nacionaliste. Ipak, dr. Bilandžić mu je omogućio da honorarno predaje na Fakultetu političkih znanosti. Taj je fakultet 1974. upisao i Milan Bandić, tada 19-godišnji mladić koji je, kako je sam kasnije opisao, sa smeđim kuferom od skaja u koji je spakirao plan Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice, stigao u Zagreb iz rodnih Gruda.

'Spojilo nas je nacionalno, ali i socijalno jer smo i jedan i drugi bili osjetljivi na sirotinju'

Tomac je postao Bandićev mentor za diplomski rad i ovako ga je opisao:

'Bio je iskren i volio je razgovarati, više o politici nego o teoriji. Bio je već tada poseban, imao je jasne stavove, imao je svoju viziju i pokazivao je velike ambicije. Od početka je pokazivao jednu želju da mijenja svijet, a tu smo bili slični. I ja sam se morao boriti jer mi je otac bio u logoru, Hrvati su bili neravnopravni, smatrao sam da moram tražiti načine da se borim za slobodu svoga naroda i to sam prepoznao i kod Bandića. Nas je spojilo to nacionalno, ali i socijalno jer smo i jedan i drugi osjetljivi na sirotinju.'

Bandić je 'osjetljiv na sirotinju' jer i sam potiče iz siromašne obitelji. Rođen je na Bandić Brigu u hercegovačkom zaseoku Pogana Vlaka - Cerov Dolac, nedaleko sela Donji Mamići, na pola puta između Gruda i Klobuka. Njegova je obitelj preživljavala od sadnje duhana, a u poslu su sudjelovala i djeca, Milan, njegov tri godine stariji brat Drago i dvije godine mlađa sestra Tonka. Djeca su i prije i poslije škole morala raditi na polju kako bi pomogli roditeljima Blagici i Jozi. Bandićeva supruga Vesna u intervjuu Gloriji prije četiri godine rekla je da je on još kao dijete naučio i kuhati jer mu je to bilo draže od rada u polju, a netko je morao i pripremiti ručak.

'Prve gaće i kaputa malo, sašilo mu kad u školu stalo, bos najviše hoda je po selu, zimi ljeti kroz godinu cijelu'

O tome kako se skromno živjelo tada u hercegovačkim selima svjedoči i guslar iz Gruda Željko Šimić, inače nekadašnji Bandićev srednjoškolski nastavnik matematike, koji je o njemu spjevao ep, a jedan od stihova glasi:

'Prve gaće i kaputa malo, sašilo mu kad u školu slalo, bos najviše hoda je po selu, zimi ljeti kroz godinu cijelu, tvrd mu taban u obiju noga, žesticu draču gazit moga, kad je prvi razred pohađao, od krmeta opanke imao.' Prve cipele ili bate Milan je dobio, barem tako kaže pjesma, kad je krenuo u školu i to dva broja veće da ih može nositi i dogodine. Bandić je u svojoj biografiji napisao da je njegov djed po majci bio najbogatiji u selu, ali da je to bogatstvo bilo relativno.

Bandić je kao student s prijateljima 'ožbukao pola ulice Mikulići na Črnomercu'

Po završetku gimnazije u Grudama, Bandić je dobio studentski kredit i otišao u Zagreb, a pjesma Željka Šimića kaže da je njegovim roditeljima to teško palo.

'Roditelji počeše plakati, tko će sine s tobom se rastati, tko će sine plaćati kirije, mi nemamo novce za studije, i gol i bos i gladan ćeš biti, a studije nećeš završiti.' No, Bandić je bio i snalažljiv i naučen na rad pa je uz studiranje radio razne poslove, od istovarivanja šečera i ugljena do ožbukavanja fasada. 'S prijateljima sam ožbukao pola ulice Mikulići u Črnomercu i dobro zaradio.', napisao je Bandić u biografiji. Kolege koji su bili njegova generacija na fakultetu sjećaju se da je Bandić volio šalu, društvo i pjesmu, baš kao i danas.

Cijeli tekst o usponu Milana Bandić od siromašnog dječaka iz Hercegovine do peterostrukog gradonačelnika Zagreba pročitajte u tiskanom izdanju tjednika Aktual.