Dok ih muškarci love, djeca ih uglavnom čiste, a žene ih peku

Dok vinogradari i povrtlari strahuju kako bi im usjevi mogli kasniti zbog zadržavanja vode, za lovce na prikance, žabe, rakove i patke, nastupili su dani veselje i izobilja.

Vodu odvuče hidrocentrala

- Vidiš ovog jada! Samo u odnosu na sinoć voda se povukla za nekoliko metara. Za nekoliko dana neće uopće moći lađa na Blato. Odvuče je ona hidocentrala, začas će je nestati - žali se Miro Planinić iz Ljutog Doca, jedan od najpoznatiji lovaca na prikance na hercegovačkim prostorima. Dok smo s Mirom sjedali u jedan čamac, u drugi čamac sjedaju tri ljutodočka lovca na sitne ribice, nadaleko poznate prikance iz Blata kojih, kako tvrde, nema nigdje na svijetu.

- Nije da ih nema nigdje, ima njih i u drugim rijekama i jezerima, ali nigdje nisu tako ukusni. Ovo su blagodati vode kojima nema ravnih - tvrdi Ante Milićević, jedan od redovitih lovaca na ukusne plodove Mostarskog blata. Znajući za naš dolazak, ribolovci su u večernjim satima bacili mreže i sada upravo krećemo prema njima. Dok su izvanbrodski motori sjekli relativno plitku vodu, primicali smo se prvim mrežama, koje su postavili tek nekoliko stotina metara od obale. Preciznost kojom su stizali do bačenih mreža zadivljujuća je. Znadu u milimetar gdje su ih sinoć bacili.

- Izvanredno, za nepovjerovati. Vi ste nam donijeli blagoslov, uzbuđeno je govorio Miro - tvrdeći kako ga količina ulova podsjeća na nekadašnja vremena; stara dobra vremena. Dok su oni govorili o dobrom ulovu, ja zapravo nisam ni vidio mreže, kamoli ulov u njima. Ugledao sam pluto, ali ni blizu mrežu pod vodom, a tek sićušne ribice kojima ovdje tepaju prikanci. Kad je podigao mrežu, ugledao sam zarobljene ribice, koje su se svjetlucale na suncem obasjanoj vodi. Podigli su i drugu, približno isto, tako su konstatirali stručnjaci za lov prikanaca.

- Ima oko 2-3 kilograma. Dovoljno za nas. Možemo se počastiti - kaže Stanko Miličević, koji je odmah nazvao ženu, najavljujući kako šestočlana ekipa stiže na zakusku, naravno od prikanaca. Kako li je reagirala?

Dok se Miro ne može načuditi kako su to prikanci noćas stigli do same obale, plovimo dublje, gdje je sinoć bačeno nekoliko stotina metara mreže. Očekivati je da će ih tamo biti. Bude li približno kao ovdje, mogli bismo se kući vratiti s desecima kilograma prikanaca, to već godinama ne pamte. Čamac kojim upravlja Dražen Mustapić plovi ispred nas dižući relativno visoke valove na mirnom blatu. Miro je fasciniran sadržajem prvih mreža, tvrdeći kako se nikada ne zna s prikancima, niti gdje ni kada će ih biti, oni su tajna koju nitko nije objasnio.

- Njih jednostavno iz zemlje izbaci voda. Blato presuši, presuše i rijeke, ali se oni uvijek vraćaju, izviru iz pijeska, blata. Doduše, nema ih kao ranije, ali ima ih dovoljno - tvrdi Miro.

Dovoljno za degustaciju

Stižemo do glavnih mreža. Ništa, skoro ništa, tek pokoji prikanac, koprca se u mreži. Kupe mreže. Treba ih očistiti, a bacit će ih ponovno večeras, naravno kada se smrači . Gdje? Možda pri obali ili nasred Blata, vjerojatno na oba mjesta, bit će ih negdje.

Vraćamo se kući. Nismo razočarani. Dok smo mi imali prigodu približiti čitateljima tajne lovaca na prikance, koju Blaćani gaje stoljećima, lovci na blatski delikates ulovili su dovoljno prikanaca da nas mogu počastiti.

- Znajte ako ste počašćeni prikancima, da držimo do vas. Prikanci se pripremaju samo kada dolaze najbolji prijatelji. To je specijalitet koji mnoga vrata otvara - tvrdi Dražen.

Po prikancima, žabama i rakovima, stanovnici oko Mostarskog blata su odavno poznati. Zovu ih žabari, prikančari, rakari. To im ne smeta, naprotiv, ponosni su. Tom hranom su se odgojile generacije. Nekada su u pletene korpe (krtole) i mlado i staro lovili prikance. Danas to rade tek poneki. - Moj djeda i otac su ih lovili, danas to radim ja, a vjerujem da će to raditi i moj sin. To mi je u krvi, za mene je to zadovoljstvo, bez kojeg mi ne prođe skoro nijedan dan - tvrdi Miro, jedan od najaktivnijih lovaca na blatske specijalitete.

Večernji list