Dobar dan. Ovdje Apsurdistan!

Nipošto ne mislim da je ovo o čemu ću pisati najveći, a još manje jedini problem našeg Apsurdistana, ali je još jedan od očitih (eklatantnih) primjera kako apsurdi mogu ići do daske... Brakovi bez ljubavi, radnici bez prava, diplome bez pokrića, tvornice diploma, plaćeni glas na izborima, višekratno premazivanje tunela, osnivanje i preosnivanje stranaka, svatovi u kojima se mora pojesti džigarica i koji ne smiju biti ispod 500 ljudi i iz kojih ne smiješ otići trijezan (pritom uredno sjedajući za volan svog limenog ljubimca)...

Piše: fra Željko Barbarić (ABCportal.info)

Matura. Riječ matura ima latinski korijen. Pridjev glasi maturus. A njegov prijevod na tečni hrvatski je zreo. Mature je inačica na engleskom i znači isto to. Sazrio. Dospio (ako je plod u pitanju). Kod nas bi se reklo - prispio. No, riječ uvijek znači jedno, a u stvarnosti, dok ne zagrizemo taj plod, nećemo ni saznati do kraja je li to nešto zbilja zrelo. Tako je i s diplomom. Ona je komad papira dok se taj netko ne pokaže. Najprije na obrani diplomskog, na diplomskog ispita, a onda kasnije i na životnom bojnom polju. Maturirati znači položiti barem u srednjoškolskom smislu ispit - ispit zrelosti. No, dobro. I Krizma bi trebala označiti zrelost u kršćanskom smislu pa se događa u prvom razredu srednje škole. Ponegdje i ranije. No, dobro...

Zadnjih mjesec dana malo se više iščuđavam na temu maturanata nego inače. Zadnjih mjesec dana naši maturanti slave. Slave kraj srednjoškolskog obrazovanja. Mjesec dana. Oko prilike. Drago mi je uvijek vidjeti sretne i vesele ljude. Nasmijane ljude. Raspjevane ljude. One koji vole glazbu. Gledam ih tako već zadnjih mjesec dana. Nemojmo se zavaravati da je matura samo ispit zrelosti za naše maturante. Jer nije! To je ispit zrelosti za cijelo društvo. A to društvo, na ovaj ili na onaj način pomalo nezrelo pristupa čitavoj situaciji. Jer rastvoreni automobili u školskom dvorištu, zajedno s rastvorenim pivskim bocama čine jednu nestvarnu sliku kad se pomiješaju sa zvukovima raznoraznih hitova od kojih se tresu prozori na okolnim zgradama. Dopustite da vam navedem okolne zgrade. Jedna je crkva. Druga je Gimnazija / Srednja strukovna škola. Treća je stambena zgrada. Četvrta je franjevački samostan. Mjesec dana.

Ne bih sad prepisivao čitav Pravilnik o pedagoškim mjerama. Recimo samo da se spominje neka brojka od nekih 20-30 neopravdanih sati zbog kojih se učenik isključuje iz škole, ovisno o školi. Na stranu to isključivanje i tko će točno opravdati sve te sate i sate (nekih mjesec dana) provedene izvan roditeljske kuće u vrijeme kad je škola otvorena, a oni dežurni ispred škole. Javno mjesto. Javno opijanje. Puno maloljetnika i mlađih punoljetnika. Remećenje javnog reda i mira. Ne moga. Čak mi je čudnije što se nitko iz škole ne buni što se sve to događa pod školskim prozorima i nije mi jasno može li se ili se ne može nastava uredno odvijati. A možda su učionice jednostavno dobro zvučno izolirane.

Ne znam koja točno osoba ili institucija treba nešto napraviti. Jedva čekam odgovor da se ni tu ne da ništa napraviti, jer ionako imamo i previše osoba i institucija gdje se ne da baš ništa napraviti - jer, eto, to je tako. E, da! Jedva čekam i protupitanje koje će sve ovo ostaviti neriješeno. Što se ja imam tu miješati i tko je meni dao pravo pametovati. Apsurdistan je bogatiji za još jednu epizodu. Možda se ovo događa već godinama. Ne znam. Nisam ni pitao. Ove godine sam tek došao ovdje nakon što sam 13 godina živio izvan ovoga mjesta. Nisam nigdje naišao na neku reakciju na sve ovo, a uskoro je svemu ovome kraj. Pa onda do dogodine. Pa opet isto. Uključimo se u izgradnju još ljepšeg i raznolikijeg Apsurdistana. Mi to možemo. I posvađajmo se opet ispočetka. Jer, onda će se jamačno sve riješiti. Zadnjih dvadesetak godina si ustrajno dokazujemo da je svađa najbolje rješenje za svaki naš problem. Pa onda tko je jači, taj je jamačno i u pravu. Jer kako drukčije može i biti. Ja ću zvati svoga tatu, pa će onda tebi moj tata pokazati. Pa će drugi zvat svog prijatelja u stranci. Pa će onaj tamo zvati svoga rođaka u vladi. Pa ćemo mi još vidjeti tko je u pravu...