Rastajemo se, a sve je izgledalo u redu

A kada dođe do toga, naravno da postoje razlike ovisno radi li se o kraćoj ili dužoj vezi, ili čak i o raspadu braka; ali postoje i sličnosti, slični problemi i slična pitanja koja muče sve.

Takvo jedno tipično pitanje nedavno mi je postavila draga prijateljica, dok mi je kroz suze objašnjavala da je suprug zatražio razvod:

- Jednostavno mi nije jasno što se dogodilo! Nikad se nije žalio, nije rekao da mu nešto smeta... Zajedno smo već devet godina, imamo djecu, zajedno otplaćujemo kredit za stan.

A sad kaže da ne želi više biti sa mnom, želi otići i želi razvod. Ne pristaje niti da pokušamo spasiti brak! Kaže da je uz mene već dugo nesretan i da ne želi više tako - pa zašto mi nije prije rekao?

I sama je svjesna da brak nije bio idealan:
- U posljednje vrijeme strast je gotovo nestala. Rijetko smo vodili ljubav, a i kad jesmo, uvijek je to bilo na brzinu, na nekim totalno neromantičnim mjestima i na neromantični način. Imamo djecu rane školske dobi i morali smo se skrivati i paziti da nas ne iznenade. Ma naravno da nije bilo onako kako nam je bilo nekada, dok smo bili sami!

- Ali, mislila sam da je to normalno - nastavila je - pa u svakom braku dođe do zasićenja... Ljudi se mijenjaju, stare, umore se od sve više briga i stresa. Ali sada... sada mi je rekao da je već šest mjeseci u vezi s drugom.

Jasno se vidjelo da ju je ta vijest dotukla. Nastavila je tišim glasom, potpuno slomljena: - Jednostavno mi nije jasno zašto smo se toliko udaljili.

Polagano umiranje veze

Neke se veze raspadnu naglo: dogodi se nešto vrlo ružno, otkrije se preljub ili neka druga ružna tajna - i onda više nema povratka. Uz viku i svađe, dojučerašnji ljubavnici odlaze svaki na svoju stranu. Možda će se nakon nekog vremena ohladiti, možda i neće. Možda će oprostiti i shvatiti da su ipak rođeni jedan za drugog, i ponovno biti zajedno - a možda će zauvijek izgubiti povjerenje u bivšeg partnera, i otići potražiti sreću uz nekog drugog.

To su veze koje umru naglo. Ali postoje i one druge nesretne veze, takve koje umiru polako. Javljaju se mali znakovi, ostaju uz nas godinama - ali jedan ili oba partnera ih jednostavno ne vide. Ako je samo jedan partner nesretan, onda ovaj drugi vjerojatno misli da u vezi postoje samo manji problemi. Nema razloga za paniku. Svi problemi su ili lako rješivi, ili potpuno nevažni za kvalitetu veze.

Kakav slijepac, zar ne?

Ali ne okrivljujmo samo tog jadnog naivca... Da li je uopće imao poštenu šansu da spasi vezu? Da li mu je duga strana rekla da postoji problem, VELIKI problem?
Da li je to upozorenje bilo jasno, nedvosmisleno, iskreno - ne uvijeno ili "između redova", nego jasno upozorenje da su problemi toliko veliki da pomišlja na prekid veze? Za uspjeh ili neuspjeh svake veze potrebno je dvoje ljudi.
Ali to je jedna druga tema, vratimo se danas još malo na one koji za probleme saznaju - tek onda kad je već prekasno.

Kako je moguće da toliki parovi čine istu grešku, kako to da toliki ljudi jednostavno ne vide da njihovi partneri nisu sretni u vezi? Odgovor je jednostavan: takvi parovi nisu naučili razgovarati - a osobito im je teško saslušati onda kad im se ne sviđa ono što čuju.

Znakovi upozorenja: problem u vezi!

Prečesto svi mi partnere shvaćamo kao nešto što smo jednom osvojili i više nije potrebno truditi se, više nije nužno pokušati ga osvojiti - a upravo je to stalno osvajanje, uvijek iznova, jedini način da partnera zadržimo.

Umjesto toga sve uzimamo "zdravo za gotovo". To je uvelike i razumljivo; uz sav stres i zbrku današnjeg načina života (trčanje na posao ujutro, odlazak u šoping poslije, i na kraju povratak doma s onim što je preostalo od energije) nešto mora trpjeti - a to su najčešće oni nama najdraži. I mada njih najviše volimo i najviše trebamo, upravo njih stavljamo u drugi plan.
"Dragi, poslušat ću te sutra. Draga, razgovarat ćemo drugi tjedan. U redu, ljubavi, riješit ćemo to, samo kad mi prođe gužva na poslu..."

Ako se neprestano ponavljaju svađe u kojima jedan partner iznosi uvijek isti problem (ili nekoliko njih, ali uvijek iznova), i ako iza takvog razgovora ne slijedi nikakva konkretna akcija i nikakva iskrena promjena - tada u vezi postoji problem. Jer vaš partner ne bi vam isti argument ponavljao sto puta da ga doista ne muči.

Drugi je prilično pouzdan znak umiranja veze - slabljenje fizičke privlačnosti, odnosno sve manje seksualnih odnosa. Nemojte ignorirati taj znak, nemojte razmišljati na način "to je normalno, događa se i drugima", jer se i raspadi veza događaju drugima. Vi budite korak ispred.

Nitko pametan ne očekuje da ćete i nakon deset ili više godina braka ostajati cijele noći budni, onako kako je to bilo kad ste se tek upoznali. Ali to ne znači da morate voditi ljubav po kalendaru ("ovaj mjesec već jesmo dva puta, više ne moramo!"), niti da vam seks mora biti uzbudljiv kao rasprava političara o izvozu suhih šljiva.

Potrudite se malo! Kupite neke zgodne kostime i maske, odigrajte ulogu policajca ili francuske sobarice (mi preporučamo da kostim policajca obuče on, a kostim sobarice ona - ali ako vam se sviđaju druge kombinacije, samo naprijed!). Naravno da morate izmisliti kako da na kratko ostanete sami, bez djece: pošaljite ih u kino ili na izlet. Platite sitericu ili zaposlite djedove i bake. Sve se može kad se hoće!

Nemojte život svesti na relaciju kuća - posao - kuća. Povlačenje iz društvenog života, sve rjeđi kontakti s prijateljima, sve manje vremena kojeg kvalitetno provodite zajedno - sve su to znakovi koji vam signaliziraju da veza ne ide onako kako vi možda vjerujete da ide. Možda još nije kasno, probudite se, promijenite ono što možete!

Ne morate ići svaki tjedan na večeru u "Sheraton", ali možete otići na kavu u neki kafić ili se barem prošetati po prirodi.
Kombinirajte malo: većinu vremena vjerojatno provodite s djecom, ali ponekad si priuštite malo užitka i mira samo za vas dvoje!

Kako da znam kad je vrijeme za uzbunu?

Dobro, što onda učiniti? Koji je čarobni recept za očuvanje veze? Komunikacija. I to ne bilo kakva, reda radi komunikacija. Ne, vezu će spasiti samo prava, iskrena, punokrvna komunikacija, takva u kojoj oba partnera uvažavaju osjećaje i argumente onog drugog.

A kad se već jednom odlučite na razgovor, potrudite se da to doista bude razgovor. Ne monolog, ne nezainteresirano slušanje s jednim okom na ekranu televizora. Razgovarajte, pitajte, slušajte.

I ono doista važno - ne ignorirajte probleme. Ono što će vam partner reći ne mora vam se svidjeti. Ne govorite drugoj strani "ma to je sitnica, to je glupo, meni to nije dovoljno ozbiljan razlog". Jer ako je vašem partneru to problem, uskoro će postati i vama. Smatrali vi to legitimnim problemom ili ne.

Ignoriranjem problem neće nestati. To je samo pospremanje pod tepih, i tako "riješeni" problem ubrzo će se ponovno pojaviti. A kad se pojavi, pitanje je hoće li biti vremena da se popravi sve što je pokvareno... ili će na žalost i za vas - baš kao i za moju prijateljicu s početka priče - biti već prekasno.

izvor: sretneveze.com