Pismo debeloj djevojci: Tebi, kojoj se stopala jedva odvajaju od zemlje dok kaskaš stazom

...ali ovdje je u pitanju bilo nešto sasvim drugo. Srbijanski Alo prenosi status u cijelosti, na način na koji je obišao internet.

Debeloj djevojci koja je jutros trčala na stazi

Tebi, kojoj se stopala jedva odvajaju od zemlje dok kaskaš stazom...
Tebi, koja se držiš vanjske trake i vučeš se u pogrešnom pravcu...
Tebi, koja staješ popiti vode nakon svakog kruga i koja bi vjerojatno stala dvaput da postoje dvije česme na oba kraja staze...
Tebi, koja obaraš pogled svaki puta kada protrčimo pored tebe...
Tebi, kojoj je odjeća natopljena znojem poslije samo dvadeset minuta trčanja..
... Postoji nešto što treba znati. Je*eno si sjajna!

Svaki mali korak koji napraviš vuče duplo veći teret nego moj i moli da ga se otreseš.
Svaki krug koji istrčiš plaća dug onog ponoćnog obroka, deserta, piva...
Napolju ima 40 stupnjeva, ali ti nisi dopustila da to poremeti tvoj plan.
Ovo ti nije prvi dan na stazi, a sigurno neće biti i posljednji.
Počela si putovanje koje će trajati cijeli život, a ono je krenulo bar 12 dana prije bilo kakve novogodišnje odluke.

Trčiš bez glazbe i mogu samo zamisliti kakve ti misli prolaze kroz glavu dok tjeraš svoju kilažu, koja se tog trenutka smanjuje, da trči još jedan krug: Hajdemo, stopala. Umuknite noge. Od*ebi, salo!
Samo ako bi podignula pogled kada trčim pored tebe vidjela bi da u njemu nema ni trunčice ponižavanja. U njemu ćeš naći samo poštovanje. Možeš ti ovo.
Kada su ljudi gori od tebe u onome što radiš, ne osuđuj ih zbog toga. Cijeni da se i dalje trude. Ne uspoređuj svoj početak sa nečijom sredinom. Svi smo mi drugačiji i na različitim mjestima u životu.