Ornela Vištica: Za posjet Mostaru i zavičaju nikad ne trebam poseban povod

Osjetila je sve lijepe, ali i ružne stvari, s jedne strane ljubav majke, bake i obitelji, ali i rat, izbjeglištvo, odricanja i ostalo zlo koje ide pod ruku s tim. Za blagdane uvijek se vraća svome rodnom gradu, tamo odakle je sve počelo. Uvijek nasmijana i vedra spremno je u intervjuu za Večernji list BiH podijelila svoju životnu priču.

Ornela, drago nam je što vas ponovno vidimo u Mostaru, vašem rodnom gradu. Jesu li povod vašem dolasku blagdani ili ste se zaželjeli zavičaja?

- Za posjet rodnom gradu i zavičaju nikad ne trebam poseban povod. Volim doći ovdje, u ovaj grad gdje se spajaju ili ne spajaju svjetovi, grad u kojem vas dočeka najljepša jutarnja svjetlost, znate ono kako Andrić piše o Mostaru. Gdje god bila, gdje god putovala i živjela nikad ne zaboravljam svoj identitet i tko sam, odakle potječem i u kakvom okruženju sam odrastala.

Pa , jeste li napunili baterije, stigli obići rodbinu, stare prijatelje...?

- Znate, nekako kod mene je ovo zapravo ritual jer se zna da sam za blagdane uvijek uz obitelj, a moja obitelj uglavnom je ovdje, u Hercegovini gdje živi i moja majka. Tradicionalno smo za blagdane zajedno i ono što sa sigurnošću mogu kazati je da ćete me u prosincu uvijek sresti na mostarskim ulicama ili okolo u Hercegovini. Ovisno o tomu gdje je ručak i okupljanje rodbine. Volim, recimo, otići i na selo pored Ljubuškoga kod ujaka ili tetke, rodbine, prisjetiti se dana na selu i djetinjstva.

Cjelovit intervju pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH