FOTO  Nada Dalipagić: Raduju me druženja u kojim suprug i ja uživamo s našim Nadanom, Mihaelom i Domagojem.

Jedna od najuspješnijih Mostarki, odvjetnica Nada Dalipagić, koja je u ulozi sudinice provela 23 godine, uvijek je bila dijelom velikih predmeta. Njen odnos prema poslu i sve što je postigla motivirali su i njene kćerke Danijelu i Jelenu da krenu majčinim stopama, piše tiskano izdanje nagazina  Ladis.in.

Ako biste danas Mostarce pitali tko je sugrađanka koju bi rado vidjeli na čelu svog grada, odgovor bi kod većine upitanih, bez razmišljanja, glasio: "Nada Dalipagić." Odvjetnica s višegodišnjim iskustvom slovi za jednu od najuspješnijih građanki Mostara.

Danas, kada iza sebe ima na tisuće predmeta, posvećena je unucima koji su joj promijenili život, a neizbježni su i savjeti za kćerke Jelenu i Danijelu, koje su krenule majčinim stopama. Nakon uspješnog studija prava, Jelena je postala odvjetnica i radi u uredu s Nadom, dok je Danijela nakon bogatog iskustva u tužiteljstvu uspješna sudinica Županisjkog suda u Mostaru. Od majke su, priznaju, naučile mnogo. Ne samo o pravu, već generalno o životu. Uspjeh kćerki Nada smatra i svojim, a Jelena ističe da je mama zaslužna što ona danas vjeruje u sebe i što, prije svega, cijeni sebe, a time i druge ljude. Iz navedenog je, dodaje, proizašao i način ophođenja prema svima njima.

I Jelena i Danijela znaju da poštuju, da pomažu ili da pokažu emocije, ali istovremeno i da se ne osvrću na nevažne stvari ili na zlonamjernike, ponekad i željne konflikta.

RAD BEZ PROPUSTA

Karijera Nade Dalipagić traje više od četiri desetljeća. Iako je u mladosti imala želju studirati književnost, na koncu je presudio očev savjet: on ju je nagovarao da upiše nešto što će joj dati više mogućnosti za rad i uz to garantirati i zanimljive kontakte s drugima. Tako je odluka pala i Nada se nikad nije pokajala zbog konačnog izbora profesije. Pravo je, kaže, njena strast i način življenja.

- Radila sam 23 godine kao sudac. U odvjetništvu sam već 16 godina i važno je reći da i danas radim s istim zadovoljstvom i radošću kao i na početku karijere. To jasno govori da nisam pogriješila prilikom odabira. Sve navedeno svakako me čini zadovoljnom i kompletnom osobom - govori Nada, kojoj ni danas kada je u zrelim godinama ne nedostaje motiva. Svaki novi predmet i svaki novi dan predstavljaju novu borbu i izazov zahtijevajući ogromnu odgovornost. I odvjetnički posao, kao i sudijski, ima svoju specifičnu težinu.

- Riječ je o dva izuzetno odgovorna poziva koja zahtijevaju posebnu posvećenost i najvažnije - maksimalnu odgovornost i stručnost. Nije lako donositi presude i odlučivati o ljudskim sudbinama. Odvjetništvo je također veoma kompleksno. Zahtijeva ne samo krajnju stručnost, već i osjećaj pravičnosti, humanosti, te veliku ljubav prema ljudima uopće, ali i izraženu komunikativnost. Svaka stranka koja vam ukaže povjerenje očekuje maksimalno zalaganje, a ja se tako i odnosim prema svima njima, odnosno, prema svakom predmetu Izuzetno sam posvećena predmetima u oblasti krivice, jer oni nude beskrajnu mogućnost kreativnosti. Kada vam stranka u kaznenom predmetu ukaže povjerenje, ona tako u vaše ruke stavlja i svoj i život svoje porodice. Tu ne smije biti propusta ili nonšalantnog odnosa prema situaciji.

Nada je tijekom karijere sudije sudila u najtežim predmetima i donosila presude za ratne zločine i ubojstva. Kasnije je i kao braniteljica bila dijelom velikih predmeta za koje se javnost interesirala.

- Nikad se nisam uspjela dovoljno emotivno distancirati kada je riječ o nasilju u porodici, posebno o nasilju nad djecom. Kako je ova vrsta nasilja u ekspanziji, takvi događaji ili predmeti uvijek teško padaju, pa o njima i duže razmišljam. To ujedno smatram i najvećom nepravdom koja može zadesiti bilo kojeg čovjeka, posebno djecu - priča Nada.

Odluka kćerki Danijele i Jelene da krenu njenim stopama, priznaje, obradovala ju je. Ipak, na njihov izbor nije utjecala, niti je to željela. Vjeruje da su i jedna i druga odluku donijele prateći godinama majčin rad, te radujući se zajedno s njom i ocem svim Nadinim životnim i poslovnim uspjesima.

- Danas često razgovaramoo određenim pravnim rješenjima i situacijama. Ponekad se i ne slažemo, ali se međusobno beskrajno uvažavamo. To me čini sretnom. Smatram da smo suprug Saša i ja odgojili vrijedne članove društva i to nas čini istinski ponosnima. Rad u uredu s Jelenom daje mi energiju i motiv. Njezina upornost, izuzetno poznavanje prava, te izražena osjećanja pravičnosti dodatno motiviraju i pokreću. Naš mali tim kompletnim čine Goran i Anja, usrećujući i Jelenu i mene. Danijelina odluka da ide u tužitelje, a zatim u suce, njezin je osobni izbor. Cijenim to i poštujem - kaže Nada.

PO UZORU NA MAJKU

Jelena napominje da majka i ona 24 sata dnevno žive sa strankama i njihovim predmetima. Nemoguće je, kaže, tražiti rješenja i nastojati razumjeti stranke samo od 8 do 16 sati, a zatim sve to zaboraviti i misliti o nečemu trećem.

- S njihovim sudbinama noću liježemo i jutrom se budimo. U svemu je potrebna mjera, tako da se i razgovori o predmetima s mamom uglavnom svode na informiranje, napomene i kraće dogovore - podsjeća Jelena. Priznaje da je u vremenu kada je trebalo birati buduću profesiju vagala. Jedna od opcija bila je i medicina, ali je u pet do dvanaest izbor, ipak, pao na pravo.

- Nada je tada bila sudinica, a sestra Danijela studentica na Pravnom fakultetu. Cijelo vrijeme studija radila sam u medijima. Bilo je teško zaključiti to životno poglavlje. Na kraju sam odlučila biti odvjetnica i do danas se nisam pokajala. Od prvog dana kada sam sjela u naš ured nisam razmišljala o nekom drugom zanimanju ili promjeni radnog mjesta - nastavlja Jelena, koja o svojoj djeci nastoji brinuti i odgajati ih na način kako je to nekad radila njena majka s Danijelom i njom. Priznaje da je ponekad i teško, jer je danas neko drugo vrijeme u odnosu na ono kada je ona bila dijete.

- Ipak, temelj mog odgoja i današnjeg odgoja moje djece je isti. Podižemo ih pružanjem bezuvjetne ljubavi i nastojanjem da im se malo toga nameće. Trudim se dati im najbolju sebe i nadam se da odgoj po uzoru neće izostati. Upravo to je radila i moja majka. Dok sam odrastala, smatrala sam da sve što radi,  radi bez greške. Na taj način stekla sam osnov koji sam kasnije nadogradila svojim karakteristikama i specifičnostima - kaže nam Jelena Dalipagić-Crnjac.

TAJNA USPJEHA

Ljubav prema pravu i strast s kojom je od početka radila posao u sudnici i odvjetničkom  uredu spriječili su Nadu Dalipagić da za razliku od brojnih kolega zakorači u politiku. Imala je brojne ponude i pozive, ali je svaki put na svoje i zadovoljstvo obitelji  odgovor bio negativan.

- Nikada nije bilo dileme, bez obzira na primamljive ponude, ne samo iz politike, već i iz diplomacije ili oblasti kulture i obrazovanja. Pravo je moj život. Ovaj posao radim s beskrajnom energijom i strašću, i to me u cijelosti ispunjava. Ne znam koji bi mi drugi posao predstavljao takvu radost. To ne znači da ne cijenim trud drugih žena koje su zakoračile u politiku i bave se tim, također teškim i vrijednim poslom, posebice ako su angažirane u oblasti zaštite žena, djece ili obitelji uopće. Tajna uspjeha je i sretan spoj s obitelji koja mi je ispred svega. 

Tu sam nalazila i utočište i potporu. Porodica je, ustvari, oduvijek predstavljala pokretačku snagu i emociju u najljepšem smislu te riječi. Nadam se dobrom zdravlju – umnom i fizičkom, kako bih dugo još mogla raditi ovaj posao. Poslovne obaveze, česta putovanja i sve ono što sa sobom nosi sudijski ili odvjetnički poziv učinili su da i Nada kao i većina kolega ima veoma malo slobodnog vremena. Ono dragocjeno danas je rezervirano za unuke i supruga, a često stigne otići i u kazalište  koje je također njena velika ljubav.

 U 2017. i 2018. Nada je bila predsjednica žirija publike na poznatom festivalu komedije Mostarska liska u Narodnom Pozorištu Mostar.

- Izuzetno cijenim kulturne radnike. Zajedno s prijateljicama često posjećujem izložbe i promocije knjiga, te sam, naravno, redovna i u kazalištu. Tako činim odmak od teškog i odgovornog posla. Također, zadovoljstvo mi je na svoj način odati priznanje kulturnim radnicima za njihov rad i iznimno predstavljanje našeg divnog grada. Raduju me i obiteljska druženja u kojim suprug i ja uživamo s našim Nadanom, Mihaelom i Domagojem. Oni su postali centar našeg svijeta i u naše živote unijeli beskrajnu radost, kaže na kraju Nada Dalipagić