Mija Martina Barbarić: Iz glazbe sam se izmaknula jer se nisam htjela prikloniti turbo folku

Djevojka koja je svojedobno, svojom strašću, radom i upornošću, i te kako odudarala od apatije i sivila koje je vladalo i koje još vlada među mladom populacijom ovoga grada, posljednjih godina se u potpunosti povukla iz svijeta šoubiznisa. Definitivno je u potpunosti odudarala od "mostarluka", onog negativnog, a zato su je neki obožavali, a neki baš i ne.

Bilo ju je svugdje. Bavila se sportom, plesom, bila je jedna od najpoznatijih pjevačica u BiH i vjerojatno najpoznatija TV voditeljica u Hercegovini. Vrhunac svoje karijere doživjela je 2003. godine kada je s pjesmom “Ne brini” predstavljala BiH na Eurosongu u Rigi, gdje je osvojila 16. mjesto. U intervjuu za Pogled.ba Mija Martina, između ostalog, govori o svom novom poslu, prisjeća se dana kada je na HTV-u Mostar napravila svoje prve novinarske korake. Također govori i o nekim negativnostima koje su  neizbježno stigle uz uspjeh koji je doživjela, kako se kao jako mlada djevojka uspjela oduprijeti od njih, te namjerava li ponovno stati ispred mikrofona i kamera.

 Za početak možete li nam otkriti kamo je “nestala” Mija Martina, što danas radi?

Pa nisam baš sasvim nestala (smijeh), ali je činjenica da sam u Mostaru rjeđe, odnosno uglavnom sam tu preko vikenda, s obzirom da već više od dvije godine radim u Sarajevu u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma kao glasnogovornica.

Samo nekoliko godina unatrag bili ste vjerojatno najpoznatija osoba u Mostaru i jedan od najpoznatijih celebrityja u čitavoj BiH. Osim kojeg starog singla na radiju, danas Vas rijetko u javnosti možemo vidjeti ili čuti. Koji su razlozi Vašega povlačenja iz glazbe? Je li nestalo ljubavi ili je nešto drugo posrijedi?

 Kada je u pitanju glazba, zaista ne mogu reći da je nestalo ljubavi, jer glazba je dio mene,  uvijek je bila, a tako će i ostati moja prva i najveća ljubav. Samo što, nažalost, naši prostori ne dopuštaju da se “od ljubavi živi”. Odlučila sam napraviti pauzu i pričekati neka bolja vremena u kojima će se malo više cijeniti umjetnost i cjelokupan mukotrpni rad umjetnika. Nažalost, danas matematika pokazuje nešto drukčije. Glazbeni izričaji koji su sada “u modi” daleko su od onoga što smatram kvalitetnom glazbom i jednostavno nisam htjela ići glavom kroza zid. Nisam samo ja osoba koja je odlučila svoj glazbeni talent i ljubav prema glazbi staviti po strani, jer kad pogledate, mnogo je naših talentiranih glazbenika koji, nažalost, danas nemaju prostora uživati i raditi ono što zaista vole. Volim glazbu i svaki dan uživam u njoj, ali isto tako ništa ne bih radila na silu. Racionalno sam sebi postavila ciljeve, odlučivši ulagati u sebe i svoje znanje, držati se fakulteta, koji sam i završila, a zapjevati iz ljubavi uvijek mogu.

Što je s Vašom televizijskom karijerom?

S obzirom da je moj trenutni opis posla i radno mjesto puno zahtjevnije i drukčije od dosadašnjih, trenutačno se samo pojavljujem kao sugovornik ispred malih ekrana, kao glasnogovornica FMOIT-a, ali i na nekim projektima vezanim uz FMOIT kao voditeljica.  Priznajem da sam radeći  prije na TV-u imala priliku i sreću spojiti dvije najzanimljivije stvari na svijetu - glazbu i TV, radeći ne samo na HTV-u Mostar nego i na mnogim drugim TV projektima, kako iz BiH, tako i iz  regije, i to su iskustva koja su mi pomogla toliko u životu te koja su me sigurno, uz moju upornost i rad, dovela do trenutačne pozicije.

Možete li se malo prisjetiti 2003. godine i Eurosonga u Rigi? Ta je godina označila i vrhunac Vaše glazbene karijere. Kako ste sve to proživljavali kao iznimno mlada djevojka? Je li bilo pritiska, straha, koliko ste uopće stigli uživati u svemu tome?

 Osjećaj da predstavljate državu, da vas gleda nekoliko milijuna ljudi , nešto je što se riječima ne može opisati. Taj ponos, ta energija i uzbuđenost je  svakako  nešto što bih opet mogla ponoviti. I tko zna, možda se to i dogodi. Nikad ne reci nikad.

Zaista moram priznati da sam uživala u svakom trenutku. Od priprema, snimanja, gostovanja, putovanja, proba, upoznavanja kolega… Jeste bilo naporno.  Radilo se puno, ali  osjećaj da su vas ljudi države koju predstavljate izabrali, da imate vrlo važan zadatak, te da ste pobijedili veoma veliku konkurenciju na tadašnjem festivalskom izboru pjesme BiH za pjesmu Eurovizije, nešto je što nikada neću zaboraviti. I to svaki put kažem, nadam se da će opet vratiti festivalski način izbora, gdje neće “pojedinci” reći i odlučivati tko će državu predstavljati nego gdje će se pružiti šansa svima da svoje nove pjesme promoviraju na tako važnom natjecanju, bez obzira pobijedili ili ne.
Postoji jedna izreka koja kaže da ljudi mogu oprostiti sve, ali ne i uspjeh. Oni koji dolaze iz Mostara znaju da u ovom gradu to ima i dodatnu dimenziju. Jeste li ikada osjećali ljubomoru i zavist ljudi? Kako ste se s time nosili?

Uvijek će se naći netko kome ne odgovaraš, ali se ja nikada nisam s tim zamarala. Gledala sam svoja posla i svaki komentar, bio pozitivan ili negativan, tjerao me je da budem još bolja. Ljubomore je bilo i uvijek će je biti, ali se nisam s tim nikada opterećivala. Gledala sam tko mi govori, a ne što mi se govori. Ima stara izreka koja kaže: “Nije se rodio tko je svijetu ugodio”, tako da niti sam prva a ni zadnja koja je možda nekome malo “zasmetala” jer je svojim radom, upornošću i odricanjem postigla rezultate, na koje sam ponosna.
Opišite nam razlike i sličnosti, ako ih ima, između Mostara i Sarajeva?

Moram priznati da mi Mostar jako nedostaje. To je ipak moj rodni grad, gdje su moja obitelj i prijatelji, pa je to glavni razlog zašto se trudim svaki vikend provesti kod kuće. Svaka promjena je dobro došla, a uz ovaj posao sam imala  prigodu zaista proputovati pola svijeta. No, uvijek je najljepše vratiti se doma. Sarajevo je lijep grad, ali meni kao Hercegovki nedostaju one neke specifičnosti koje samo Mostar ima, ugodna klima, pogotovo zimi, temperament ljudi, veličina grada, jer je sve na dohvat ruke. No, za razliku od Mostara, Sarajevo ima daleko više zbivanja, kino, kazalište, sve ono što se iskreno nadam da će što prije i Mostar imati opet,  u punom sjaju kao nekada.

Po čemu pamtite bh. estradu? Je li ona stvarno onako mračna kao što neki govore ili je to drukčije?

Šoubiznis, ili mjesto gdje se vrte talenti i novac, svugdje je isti. Bilo da je riječ o glazbi, glumi, sportu… Sve u životu ima pozitivne i negativne strane. No „mračno“ će ti biti ovisno o tome kako se postaviš prema svemu tome. Ja sam, bez obzira što sam bila mlada, znala što želim, koji su moji ciljevi i dokle želim ići.  Nikada nisam rekla da ću se glazbom pošto poto baviti, ako mi to ne bude pričinjavalo zadovoljstvo. I tako sam napravila. Čim sam trebala ući u neki šablon i  kolotečinu, kao i većina ostalih izvođača, prikloniti se trendu turbo folka da bih opstala i zaradila novac, izmaknula sam se jer to nisam bila ja.  Nikada se nisam u toj vrsti glazbe vidjela, stoga zašto išta na silu raditi?!  Moja velika sreća je bila što su moja obitelj i prijatelji bili uz mene cijelo vrijeme, te ni u jednom trenutku nisam požalila na donesenu odluku da glazbu stavim po strani.

Otkrijte nam neki najmračniji detalj koji ste doživjeli na estradi. Je li ikad bilo ikakvih apsurdnih situacija, nemoralnih ponuda…?

Moram priznati da  se, hvala Bogu, nisam susrela ni s jednom neugodnom situacijom, ali da ih u šoubiznisu ima  - slažem se! Možda i previše u današnje vrijeme. Ljudi bi danas, nažalost, svašta učinili za pet minuta slave i za novac. Kako sam već spomenula, vrlo važna stvar je imati podršku roditelja u svemu tome, koji će te zaštititi od takvih situacija. Uploviti mlad u takve vode, kao što sam učinila ja, a ne biti pod budnim okom nekoga tko vas jako voli i tko će vas zaista iskreno savjetovati želeći vam samo najbolje, ravno je samouništenju.

Svi smo svjedoci katastrofe koja je zadesila HRT d.o.o. Mostar. Kako Vi gledate na gašenje televizije i situaciju u kojoj se nalazi Vaša matična medijska kuća?

Toliko su svi građani poniženi ovim što je učinjeno i što se ta situacija godinama sustavno ne rješava, kada im se ne dopušta da imaju vlastiti medij koji će njima stajati na usluzi i informirati ih o svim zbivanjima u gradu u kojem žive. Okretanje glave od problema rezultiralo je ovim ponižavajućim činom. Žalosno je da se ijedan medij dovede u takvu situaciju. No, s obzirom da je situacija puno kompliciranija, da se radi o  jedinom mediju na hrvatskom jeziku, još sam više razočarana i ljuta. Nažalost, tako je kako je. Kao pojedinac ne mogu puno učiniti, ali se mogu nadati da ću jednog dana ponovno stati ispred kamera HTV-a Mostar te svojim sugrađanima biti prozor u svijet zbivanja.

Tu ste napravili svoje prve novinarske korake. Kako se sjećate tih dana?

I sada se sjećam kao da je jučer bilo, a ne prije 12 godina, moj prvi radni dan i trenutak kada sam uz svoju kolegicu Snježanu stala pred kamere voditi tada popularnu emisiju “Cocktail”. Tremu nisam imala i uopće ne znam jesam li ikada upoznala što znači taj osjećaj imati tremu. Ali, znam da sam bila sretna, uzbuđena i ponosna što sam dobila priliku tako mlada stati pred kamere i naučiti puno toga. Tada sam ustvari odlučila da želim završiti novinarstvo i da je to fakultet koji me jedino zanima. Tako je i bilo. Zaista sam imala čast raditi s mnogim profesionalcima, s velikim ljudima, i nadam se da će se ekipa uskoro imati priliku opet  okupiti.

Imate li još uvijek tu novinarsku crtu u sebi?

Naravno da imam. Nisam se prestala baviti novinarstvom, samo sam s njim povezana na drukčiji način. Mislim da,  kad okusiš čari novinarstva, ali zaista onoga pravog novinarstva, to ne izlazi lako iz tebe.

Namjeravate li se ikad vratiti na glazbenu scenu ili karijeri TV voditeljice?

Nikad ne reci nikad - to je moj moto i u to vjerujem. Mlada sam i mislim da nikada nisam zakasnila još 10 puta da se vratim. Znam da  sam u ovom trenutku zadovoljna svojim poslom, no što će sutra biti, vidjet ćemo. Que Sera, Sera...

Razgovarao: Marin Vučina/pogled.ba