Janjetina, cvijeće i 450 veličanstvenih

Janjetina, cvijeće i 450 veličanstvenih

 Osobno mislim da se na taj dan treba slaviti ljubav, Božji blagoslov novonastalom braku, novoj obitelji. Treba biti sretan i opušten. Ali teško...

Piše: Marina Radoš/TC

Neki dan se nađoh u prilici osjetiti izbliza 'euforiju' spremanja duvanjskih svatova.Nađoh se u jednoj cvjećarnici u našem gradu kad je jedan mladoženja  ušao na vrata ugovoriti detalje oko dovoženja auta na kićenje. (Naravno, nije došao birati ikebane i cvijeće za stolove).Prodavačica je šmugnula po rokovnik, a on je ostao sa mnom. Poznajemo se otprije.“I.... kakav je osjećaj?“ – upitala sam ga još uvijek živeći u svijetu gdje je priprema svadbe najljepše razdoblje u životu.

“Ma nešto me svirači zaj*****...“ I tetka iz Njemačke će stići tek na svadbenu večeru, pa mi  se majka nasekirala.'Iznad moje glave se pojavio upitnik.Zašto je najveća briga u vezi svatova janjetina, svirači i šator? Je li moguće da se mladenci prilikom čekanja svoje svadbe toliko opterete takvim stvarima da zaborave što ih doista čeka 'kada dernek utihne'?

“Večeras idemo starci i ja na večeru kod njezinih. Moramo dogovoriti zadnje detalje“, bio je organiziran.“Pa super... Ponesi joj buket, obraduj je malo, znaš da je nervozna“ – predložila sam da ubijem formalnost. „Pomoći ću ti odabrati“, bila sam ushićena. 

“Koje cvijeće mladenka najviše voli?“ – upitala sam očekujući odgovor iz topa.
“Ne znam, pojma nemam. Zaboravio sam“.Ova rečenica bi me šokirala da sam odgojena u drugačijem mentalitetu, gdje se ženama kupuje cvijeće koje ona najviše voli, a ne ono koje ti uvali prodavačica. (Ako ga uopće kupuješ?)

Ponavljam: ako ga uopće kupuješ.Nakon što je izabrao buket, nastavili smo razgovor o svadbi. 

Pozvano je 450 ljudi. U svatove se zove sve do 4 koljena, uključujući i četvrto. I ne pozivaju mladenci, nego tast, punica, svekar i svekrva. Prosječni duvanjski mladenci poznaju samo trećinu svojih uzvanika. Drugu trećinu znaju odnekud, iz viđenja, a treću uopće ne poznaju. Nakon što ih predstavnik treće trećine poljubi i čestita, najčešće pitanje koje postave jedno drugom je: „Je l' ovaj s tvoje ili moje strane?“

Je li tu problem u lošim odnosima s daljnjom rodbinom ili je pak problem u prilagođavanju nepisanim pravilima?“Koju ste pjesmu odabrali za prvi ples?“, nastavila sam ispitivati nervoznog mladoženju.
“Nismo birali, neka svirači odaberu, još oko tog da se brinem“, postao je oštriji.
“Zašto niste rekli sviračima da nauče vašu pjesmu?“ upitala sam očekujući odgovor ko iz topa vol.2“Hmmm... Pa mi i nemamo svoju pjesmu“DAKLE: On ženi djevojku o kojoj zna toliko da nema pojma koje cvijeće voli i s kojom nema zajedničku pjesmu.450 ljudi će se za dva tjedna skupiti u jednom od svadbenih salona, oni će doći, mahnuti i poznatu i nepoznatu puku i počet plesati (čitaj: grabit vodu iz bunara) na pjesmu koju odaberu svirači.
Pitam se hoće li biti Jedina ljubav ili Šal?Vjenčanje je zasigurno najljepši dan u životu svakome. I najnaporniji. Rijetki mladenci su opušteni i bezbrižni taj dan. 

Osobno mislim da se na taj dan treba slaviti ljubav, Božji blagoslov novonastalom braku, novoj obitelji. Treba biti sretan i opušten.

Ali teško... Uvijek ćemo se pitati valja li janjetina kumine kume kumu, hoće li se tamo neki rođak napit i počet pjevati ustaške pjesme i hoće li slavlje biti bolje nego susjedovo.

A što će biti kada dernek utihne? Što ćemo imati od svih 450 ljudi koji su taj dan stavili kuvertu na tacnu, ako ne budemo znali koja je pjesma naša? I koje cvijeće voli moja draga?

A što će tek biti onda kad ne budu bitni ni cvijeće ni glazba. Kada nastupi ona kurva zvana Život? Sigurno će nam svima puno značiti uspomena na miris 450 oznojenih tijela koja grabe vodu iz bunara.

Piše: Marina Radoš/tomislavcity.com