Ivana Klarić: Živimo u svijetu u kojem je normalno gotovo istrebljena sorta.

U svakom smislu. Djevojke ili su zatvorene toliko da do njih ne možeš ili su otvorene toliko da ne možeš gledati u njih. Muškarci ili su previše bez osjećaja ili su toliko emotivni da nisi siguran radi li se o muškarcu ili o ženi. Djeca iz pelena uskaču u odijela, odrastaju bez djetinstva, stvarne junake zamjenjuju virtualnim dok još ni govoriti ne znaju. Ljudi ili se srame nježnosti, života, prirodnih stvari ili se ne srame ničega. Toliko da malo što za njih uopće ima dostojanstvo. Vjere ili nemaju uopće ili su toliko zaneseni u nju da često odlaze u fanatizam. A da toga nisu ni svjesni. Ili su toliko doslovni ili su previše površni. Počnemo li s nečim, teško da ćemo se zaustaviti na razumnoj količini. O čemu god da se radilo. Cigaretama. Alkoholu. Hrani. Ili ne radimo ništa ili radimo do iznemoglosti. Eksperti u svemu, neznalice u osnovnim stvarima. Prečesto savršeni izvana, potpuno prazni iznutra. Ili obratno. Ne bojimo se nicega, "Bog je uz nas" na usnama, a od svoje sjene se tresemo.

Živimo u svijetu u kojem je "normalno" gotovo istrebljena sorta. Jedna polovina se želi isticati apsolutno, dok se druga skriva od pogleda. Nema običnih. Previše je toga nametnuto. Previše je usiljeno. Previše nezdravo i opterećeno.

Sjedni čovječe. Lezi, pogledaj gore u nebo nad glavom, polegni leđa na tvrdo tlo i pravi se da ne postoji nitko oko tebe. Udahni. Pa izdahni iza toga. Ne moraš imati stotine lajkova, novu frizuru,biti savršen po standardima vodećih. Ne moraš pretjerivati u pokazivanju, ne moraš pročitat 70 knjiga mjesečno da pokažeš kako možeš, niti trčati 17 kilometara. Ne moraš. Možeš polakše živjeti. Možeš biti dečko iz susjedstva, muško koje zna pokazat ranjivost. Djevojka iz malog grada koja se ne srami onim iznutra pokazati vanjsku ljepotu. Možeš. Voljeti ono što se rukama ne može opipati, biti malen, biti iskren, biti tih u ovoj gomili i buci. Možeš. Biti običan čovjek. Samo je bitno ovo čovjek. To ne zaboravi.Što god da si drugo.

(I.Klarić)