Island: Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini

island
Zanimljiva polemika vodi se ovih dana na Facebook profilu hrvatskog saborskog zastupnika Gorana Aleksića. Nakon što je u ponedjeljak objavio iskustvo 'nesuđenog prijatelja' koji živi u Islandu i koji o ovoj državi govori sve najbolje, dan kasnije prenio je i iskustvo drugog čovjeka koji o Islandu govori kao o 'devetom krugu pakla'.

Prvo prenosimo jedan, a zatim i drugi napis.

'Ovdje se cijeni rad, dobro se plaća rad, svi su sretni, nasmijani, pristupačni, srdačni'

7. rujna
Bok Gorane... Evo da Vam se javim sa dalekog Islanda. Da... Otišao sam na Island raditi. Mislim da u Hrvatskoj, na žalost, nema više smisla živjeti i raditi, sve se vrti oko toga tko je gdje bio '41,' '45,' 91... Tko ustaša, a tko partizan... Ne želim da moja djeca moraju živjeti u takvom društvu. S vremenom će i oni doći ovdje. Ovdje se cijeni rad, dobro se plaća rad, svi su sretni, nasmijani, pristupačni, srdačni (vjerojatno zato jer nemaju ustaše i partizane). Ovdje nema šanse da vas poslodavac zezne i za jednu krunu! Glavnu riječ što se tiče radnika i poslodavaca vode sindikati, kojih na Islandu ima, mislim, tri. Svaki stanovnik Islanda, tako i ja, dobije kennitalu, to je njihov OIB, a svaki poslodavac je dužan imati na poslu jedan digitalni sat u koji radnici upisuju svoj OIB kada su došli na posao i kada su otišli sa posla, taj sat je od sindikata, te oni na taj način kontroliraju da li je sve u redu sa satnicom te na kraju mjeseca i s plaćom. Plaća na Islandu je uvijek prvoga u mjesecu, svima, bez izuzetaka, ako prvi pada na vikend ili neradni dan onda je uvijek dan prije toga.

Neki dan sam se prošetao po Reykjaviku i otišao u banku promijeniti eure... Prvo, u banci vas dočeka jedan gospodin u odijelu koji vam da broj za uslugu koju čekate, i zatim čekate... Uz kavu, čitanje novina... A u banci je gužva, svi nasmijani, pogledam oko sebe i mislim si da nisam možda ušao slučajno u neki kafić... Dođe jedna gospođa koja pokupi šalice od kava, pita vas da li ste za još jednu kavu.... I tako... Čudno. Tu nema ni Erste, ni Addiko, ni Hypo, ni Sberbank.... Samo njihove islandske banke... Eto... Toliko od mene. Nadam se da vas nisam zagnjavio. Pratit ću i dalje vaš rad i rad vaše stranke koju podržavam. Žao mi je što niste imali vremena za nove prijatelje da se upoznamo i popijemo piće, ali možda drugom prilikom. Pozdrav

U više od 20 godina staža koliko imam prvi put se osjećam cijenjeno na poslu, osjećam kao da sam tu već godinama, a ne tek tjedan dana....
Nemaš pojma koliko mi je bilo teško napustiti dom, obitelj, Hrvatsku... Lijepu Hrvatsku... Koju siluju svakodnevno raznorazne spodobe na razne moguće načine... Probaj nešto pokušati napraviti s koalicijskim partnerima da konačno više netko dođe na vlast bez ikakvih znakovlja.

20. rujna
Bok, jedna zanimljivost koju bi možda bilo pametno i u Hrvatskoj uvesti. Nisam ni ja znao, ali prva plaća koju dobiješ kod nekog poslodavca se dobiva bruto na račun, znači prvi mjesec se ne plaćaju porezi i ostale stvari....

9. listopada
Bok Goran! Kako si? Evo malo da se javim... Ja sam dobro... Osim što mi fali obitelj sve drugo je super! Dobio sam prvu plaću... Mogu reći da je 'saborska', druga će biti najvjerojatnije premijerska! Ono što me je iznenadilo ovdje pri otvaranju računa u banci je da banka ne naplaćuje ništa za vođenje računa, to sve rješava poslodavac, ja plaćam eventualno naknade ako želim prekoračenje po računu, ali to je normalno... Druga stvar je što se u banci nalazi moj izvadak od plaće, dakle ako ga želim na ruke samo kažem da mi ga isprintaju. Ovdje se sve, ali doslovno sve, od trgovine, frizera, pultova... Sve, sve... Plaća debitnom karticom, gotovo nitko nema gotovine kod sebe, to mi je jako čudno, ali se polako privikavam....

Ljudi su fantastični, jučer smo baš bili na piću poslije posla, Hrvati, Latvijci, Litvanci, Filipinac, Čeh i nekoliko Islanđana.... Predobro, svi pričamo na engleskom, nema politikantstva, nema ustaša i partizana, samo veliko prijateljstvo.... Islanđani su genijalni ljudi, pomognu kad god treba, di god treba.... Eto... Toliko za sada...

Inače... Život je ovdje jako skup, ali za razliku od Hrvatske gdje je plaća blagajnice 3000 kn ovdje je 3000 eura, i naravno da se da lijepo uštedjeti... Ovdje ako nekome rikne frižider ili perilica ne mora razbijati glavu kako će je kupiti, ode i kupi.... Nije kao kod nas da mora na 24 rate u Pevecu pa radi dok je ne otplati.... Imaju novaca taman koliko im je potrebno za normalan život, a ne za život na kredit...

'Deveti krug pakla'

'Evo vam se javljam da demantiram tog gospodina s Islanda. Želio bih ostati anoniman ako želite objaviti moj demant. Proveo sam pet mjeseci radeći na Islandu u gradiću blizu Reykjavika pa ću vam opisati moj deveti krug pakla.

Kao prvo, nije istina da na prvoj plaći ne plaćate poreze jer sam ja uredno platio 37 posto. Kao drugo, plaća blagajnicama u supermarketima nije 3000 eura već oko 2000, čak i nešto manje i u pravilu vam tu rade djeca od 16 do 18 godina, rijetkost je vidjeti gospođu od 40 godina. Treće, u banci vam ne daju izlistaj plaće, a kad pitate u firmi oni vam kažu da banka to daje.

Četvrto, uopće nisu ljubazni ni nasmijani. Vrlo su mrki i ne bi vam pružili ruku za pomoć. Peto, velika većina su notorni alkoholičari, a oni koji nisu liječe se od alkohola. Šesto, što se tiče posla gore nego kod nas, ako imaš vezu dobit ćeš posao, ako ne možeš ići kući. Svaki gradić ima svog šerifa koji vedri i oblači i ne cijene dobrog radnika, kao ni u Hrvatskoj. Sedmo, bez obzira na prividno dobar standard žive svi na kredit, od firmi do kućanstava. Stanovi su enormno skupi, ako ga uopće nađete 60 m2 stoji 1300 eura, a prosječna plača je 2000 eura. Tečaj strašno varira tako da na krivi dan možete izgubiti i do 2000 kn. Sedmo, što se tiče birokracije isto kao i kod nas, ako imate veze sve je moguće. Privremenu kenitalu dobijete za dva do tri dana jer bez nje nema ispate plaće, a onu pravu kenitalu koju bi trebali dobiti za 30-ak dana ja sam dobio nakon 78 dana, to jest kad sam već bio u Hrvatskoj.

Osmo, ceste su im grozne, rupa na rupi, kao narod su vrlo traljavi i šporki, oni kažu opušteni. Ne znam zašto se ta zemlja u medijima prikazuje kao obećana zemlja jer to nije. Ljude je strah pisati istinu jer se boje, vjerujte mi da je i gore od ovog što sam napisao.

Savjetujem ljudima da idu na Island samo ako imaju nekog koji je proveo 10 godina na Islandu i to vrlo bliskog inače se neće dobro provesti.

Pozdrav.'