I kurvanje je izbor.

Kad malo bolje pogledate zadnji krug u Americi, nije li to slika svakog poremećenog društva - dva kandidata i ti moraš izabrati između dva zla gore. Niti jedno nije dobro, ali moraš izabrati.

Što je dovelo do toga da u današnjem svijetu, bilo to kod nas ili preko bare, moraš birati između toga tko je manje zlo!? Pa zar smo zbog toga izašli iz pećina?! To je demokracija!? Zaista smo evoluirali?! I još si u dilemi jer nikako da jezičac na vagi prevagne od ta dva zla tko je gori. A kako dođe svako zlo tamo? Došli su na vlast tako da su bili glasni. Njih se jako čulo. Morate jako, jako biti glasni jer netko to smatra snagom. A ako te nitko ne čuje dok nešto radiš jer ne vrištiš - postojiš li uopće? Je li uopće išta radiš?

U danas zaista poremećenom svijetu i poremećnim vrijednostima, divni ljudi su iznimka koja potvrđuje pravilo. Sretna sam, ispunjena i bogata jer znam takve. Ipak, danas ukoliko imaš neke vrijednosti po kojima živiš, dobar si čovjek, pošten i vrijedan, pravedan, skroman, nasmijan, kao da bi se trebao opravdavati jer to nije u skladu sa svijetom u kojem živimo i s tobom mora da nešto nije u redu. A ako si kurva na primjer i prodaješ sebe i svoju priču, zaista se nemaš za što opravdavati jer ti se uklapaš. Pri tom, moram napomenuti tj. ponoviti da poštujem kurve kojima je to profesija jer su one za razliku od ovih drugih iskrene, ali kada mi netko prodaje neke priče i pravi se da je što nije - e kod takvih kurvi nemam razumijevanja. Neki ljudi znaju cijeli život provesti tako da su sebe rasprodali, ne znam što točno od tog života iskreno žive uopće, kakav sadržaj je u njima, jesu li postali roboti i koga vide kada se pogledaju u ogledalo, kada legnu u krevet je li im ostala i trunka duše?

Znači li biti kurva samo stajati na uglu i prodavati svoje tijelo ili je biti kurva zapravo način življenja i rada gdje prodaješ puno, puno više? Prodati sebe, svoje ideale i vrijednosti ili ih živjeti? Zaključak: I kurvanje je izbor.

Kurvanje za (pre)vlast, moć, pare, priznanje, naklonost muškaraca/žena - je li to zaista razlog za život? O takvom kurvanju ovdje je riječ. Biti lažna karikatura u životu koja cijeli dan prodaje priču, svakome neku drugu i onda se toliko zapetlja jer naravno da ne zna što je kome rekla i samo se kotrlja u velikoj masi laži za neko priznanje temeljeno na ničemu. Koliko vrijedi takvo priznanje, naklonost? Koliko je moćna takva vlast? Koliko znači doći navečer u krevet nekome, a sav si premazan mastima da se više ne razaznaje ono ljudsko u tebi?

Nedavno su mi se putevi s takvom osobom susreli i baš je izazvala u meni neki gnjev (gnjev je loš, ali priznajem, to je moja prva reakcija), ali i žalost da je sve tako kako je. Bez obzira što nema veze sa mnom niti mi šteti, žao mi je bilo ljudi oko te lažne osobe, a i nje same na neki čudan način. Bila si je tako velika dok je gazila druge. Baš si je bila jako važna. Makar je došla do te lažne visine prodavajući sebe, pod svoje kvalitete prodala je nešto drugo. Danas, čak i kad pišeš o takvim kurvama, ukažeš na loše, poremećeno, ispada gore nego biti to jer čim ukažeš na ono što je očito - ti si nepodoban. Ne uklapaš se jer moraš nabaciti lažni smješak i prodavati se. Moraš draškati nečiji ego, moraš prihvatiti igru da bi te poštovali drugi igrači iz lige Kurve. Lažni osmjesi, lažna naklonost, ljudi koji su sa svima dobri, a zapravo ne vole nikoga pa ni sebe niti ih ljudi vole, samo ne možeš reći istinu jer istina nije popularna. A istina je my friend - da su takve kurve prozirne. Mislim i na muške i na ženske. Fejkeri koji su više fejk od fejk orgazma.

Neki dan pričam s jednom divnom osobom, staloženom i mirnom, koja je pametna, vrijedna i koja nije kurva i prijatelj je, pomogao bi svakome, šuti i radi i živi svoj život. Poštujem tu osobu jer zaista vrijedi. Ima i više godina i iskustva od mene i pitam ga za mišljenje. I veli mi čovjek kako on to vidi, kako on živi i radi. Ostavio me bez teksta, zapisala sam te riječi jer ovo u nastavku je baš ono što potvrđuje da u današnjem svijetu moraš biti iznimka, jednostavno moraš kako bi bio i ostao Čovjek:

Mora biti neki autoritet u životu.

Moram biti sam sebi autoritet u životu.

Netko koga poštujem, koga se bojim i do čijeg mi je mišljenja stalo.

Kad se pogledam ujutro u ogledalo, da vidim osobu koju želim vidjeti i čijih me postupaka nije sram i čijim se postupcima, ma koliko to neskromno nekima zvučalo, ipak ponosim.

To je to!

Na kraju dana, na kraju svakog dana - to je jedino bitno. Barem nekima od nas. A oni drugi - nisu zaista ni bitni. Mi svi možemo birati kakav ćemo čovjek biti i hoćemo li uopće biti čovjek. I ako vidimo kakvi miševi kolo vode, znači li to da moramo prestati biti mačka? Meni se oduvijek više sviđalo mjaukati nego cijukati.

I svaki put kad se čovjek malo pokoleba zbog nekih Trumpova, Hillary ili sličnih jer svugdje ima takvih, ne samo u politici, treba dignut glavu gore i podsjetiti se zbog čega dišemo i zbog čega naše srce kuca. A to sigurno nije zbog toga da se prodajemo na takav način makar pod cijenu uspjeha. Ukoliko se ideš s takvima boriti moraš to raditi na njihovoj razini jer drugu ne prepoznaju, a onda to djeluje na tebe, uprljaš svoje ruke, zbog čega, vrijedi li? Je li to sreća?

Treba ih pustiti neka se pojedu jer na kraju kada pojedu sve druge, pojest će i ono preostalo - sami sebe.

Vecernji.hr