Ana i Marko na kraju priče ili 10 faza prebolijevanja

Marka je upoznala dok smo još bile u srednjoj školi. Bio je već pri kraju studija i smiješila mu se blistava budućnost s mostarskom diplomom i kojom vezom koju je povukao tu i tamo njegov ujak. Marko je, dakle, po svemu sudeći bio predodređen da postane uspješan Duvnjak.


Ana je od samog početka bila luda za njim. Marko je (bio) zgodan, duhovit, tip 'za raju', omiljen, šarmantan i po svakom kriteriju - iznad prosjeka.
Hodali su s usponima i padovima godinu dana, do naše mature. Tada smo Ana i ja prekinule našu tradiciju izlazaka petkom i jutarnje kavice subotom ujutro u Intermezzu. Ali ostale smo dobre prijateljice. Nikad joj nisam htjela pametovati o Marku i njegovom ponašanju prema njoj. Njegove mane smo uočavale i ona i ja, a ona ga je opravdavala uvijek - čak i kad on nije bio svjestan svojih pogrešaka.
To je zapravo najveća ženska greška koja može biti počinjena u jednoj vezi - zatvaranje zdravih očiju pred činjenicama. Danas kad gledam unatrag, čini mi se da je Marko radio sve da ga ona ostavi - ali Ana nije odustajala. Ana je vjerovala da su njih dvoje srodne duše.
Marko ju je ostavio kada smo otišle studirati. Rekao joj je da ju voli, ali da je previše ograničen u toj vezi, da nema prostor za sebe i svoje planove. (bla bla bla)
Tada je Ana uvjerila moju malenkost da postoji 10 faza kroz koje žena prolazi kada postane 'UPRAVO OSTAVLJENA'.


1. Faza zove se 'Grlim jastuk na kojem si spavo'. Anči je neutješno plakala danima i noćima, grlila taj glupi jastuk i pitala se zašto, Bože, zašto?
2.    Faza se zove ' idiote glupi dala sam ti godinu dana života'. Ana je ljuta na njega, na sebe, proklinje ga, baca poklone u Neretvu i mrzi muški rod.
3.    Faza se zove 'klasična depresija olakšana koktelima i Marlborom'. Ana nije izlazila da bi se zabavila, upoznala nove ljude, izlazila je da bi zaboravila na par sati Marka kojeg je i dalje voljela.
4.    Faza zove se 'ubijmo depresiju skriptama'. Ana je počela učiti kao luda. Često mi je znala dijeliti savjete tipa: Karijera ili muškarac? Karijera. Zašto? Zato što se ona nikad neće probuditi pored tebe i reći da te više ne voli. U to doba Ana je riješila čitav prvi semestar. Četvrta faza je zapravo i ona najbolja, kada iz vlastitog očaja nesvjesno uradiš nešto dobro za samu sebe

5.    Faza Aninog prebolijevanja očitovala se kroz njezino pokušavanje pomostarivanja. Mostar. Mostar. Mostar i Mostar. Ana nije htjela ići kući. Nije otišla doma za bratov rođendan. Svaki moj pokušaj da ju nagovorim da se ušetamo u Ćićkov autobus u pola dva završio bi tako da bi krenule i onda tamo negdje kod Merkatora, ona bi se jednostavno okrenula i rekla da neće ići kući. Da nije spremna na susret s njim.

6.    Faza je meni bila najgora, i onda možemo pretpostaviti kakva je bila za Anu. Nakon 2 mjeseca u Mostaru, odlučile smo spakirati stvari i doći doma u Duvno. Čitav džeparac tog tjedna Ana je odlučila dati u iznimno humanitarne svrhe - kozmetičarki i frizerki. Sredila se cakum-pakum, promijenila boju kose, pustila korijenje u solariju i kupila si onu haljinu iz Castinga koja je koštala otprilike kao tri u Graciji. Uopće ju nije bilo briga kako će preživjeti ostatak mjeseca kad se vratimo u Mostar. Tu večer smo izišle na naše staro mjesto, naručile piće i obje pokušavale smiriti njezinu nervozu čekanja trenutka kad će Marko ući na vrata. Marko ulazi, smije se svojim blještavo bijelim zubima i u tom trenutku Ana zaboravlja svih ovih 5 faza prije, svih 5 milijuna litara suza, 5 milijuna cigareta.. Ma sve. Ali sve.

7.    Faza se zove ' poslije fajrunta'. Marko je prišao za naš stol, pružio ruku i nadam se nije primijetio da su se gospođici noge odsjekle. Malo nam je pametovao o profesorima, cakama na ispitima, noćnom životu itd. Ostavila sam ih same i otišla do Ružice da me odveze kući. Pustila sam je, velika je ona cura i zna što je najpametnije za nju. U autu sam skontala da sam zaboravila mobitel na stolu, i vratila se. Ana i Marko su već bili pod dozom i krenuli 'kući'. Ako se Seget zove kuća, onda ok.

8.    Faza je moje heklanje s njom ujutro na kavi. Marko ,naravno, nije poslao sms ni za dobro jutro, ni za laku noć, ni ništa. Ali Anu to nije pretjerano brinulo, bila je pod euforijom koja je zamagljivala sve postojeće činjenice. Subota. Ponovni izlazak. Došla sam kod Ane doma da mi ispegla kosu, a ona je sjedila u sobi i pušila ko da su joj zadnje. Marko se opet nije javio. Marko se nije javio čitav dan. 'Ma vidjet ćemo se večeras' - tješila je Ana mene. Ili sebe?? Veliko iznenađenje za šankom u Bubblesu. Marko, njegov prijatelj i dvije cure s njima. Derneče. Ana se slomila kao grana, ali je iznenađujuće dobro podnijela situaciju. Sutradan smo otišle u Mostar.

9.    Faza je faza postprekidnog sazrijevanja. Na Markovo ime je stavila jedan veliki X. Više nije patila kao prije. Inat se probudio i u Ani. Vjerovala je da postoji netko predodređen za nju, gospodin Savršeni pored kojega će Marko biti jednostavno - smiješan. Znala je zaplakati za Markom, ponekad. I sve rjeđe i rjeđe. Marko se tu i tamo znao i javiti kad bi došao u Mostar, porukama tipa 'eee, ajte u Ante na jednu', 'jesi sama u stanu' itd. Ali Aninih odgovora nije bilo. Ni tada ni nikad više.

10. Faza prebolijevanja uopće nije faza prebolijevanja. Anina 10. faza se zove David P. Nakon dugog čekanja, strpljenja i pametnih poteza, taj dečko se jednostavno ušuljao u njezin život. Niotkud. Sada Marko možda i jest smiješan, ali ostalo je dosta Marka u Ani. Ali nedovoljno da bi iz sebe ona sada izgurala Davida.

Marina Radoš | Tomislavcity