Katarina Zovko Ištuk: Vratimo se kući mili brate

Katarina Zovko Ištuk
VRATIMO SE KUĆI MILI BRATE

Čujem glase od oca i majke,
čujem vapaj očajničkog zova,
mole djecu da se kući vrate,
da nam daju svoga blagoslova.

Otišli smo, to je davno bilo,
u nadanju za boljim životom,
nismo tada mi svjesni ni bili
da smo tešku grešku napravili.

Liju suze i otac i mati,
zbog odlaska, što ih mnogo boli,
otišli smo trbuhom za kruhom,
boriti se za naš život goli.

Krunica je u majčinoj ruci,
ona za nas stalno moli Boga,
da nas čuva i da nas podsjeti,
na djetinjstva, bratova i moga.

Otac s tugom gleda u daljinu
i nada se svojoj djeci, i kćerki i sinu,
mili brate, što još mi čekamo,
gdje je naša sreća, to već dobro znamo.

Već odavno ja odbrajam sate,
ne ljuti se na me, moj stariji brate,
kada znamo želje roditelja,
što vapiju da se djeca vrate.

Nemoj čekat da nam oči sklope,
nemoj da te tvoja sestra moli,
vratimo se svome rodnom domu,
u njemu je sve što srce voli.

Katarina Zovko Ištuk
07. 12. 2017.