Gost našeg portala bio je uvaženi gospodin dr. sc. Nino Raspudić

Vaš pogled na stanje u Mostaru, kao rođenog mostarca koji je trenutno van svoga grada?

Stanje je katastrofalno. Mostar je od završetka rata talac neriješenog nacionalnog pitanja u BiH, grad je de facto potpuno podijeljen, jedinstvene institucije su samo gluma za međunarodnu zajednicu. O tome najbolje svjedoči činjenica da se već više od godinu dana ne može izabrati gradonačelnik. Kao rezultat takvog shizofrenog stanja grad je u svakom pogledu zapušten i takav će, bojim se i ostati, sve dok se ne nađe neki održiv okvir na razini države. Tek tada će se i u Mostaru konačno u prvi plan dovesti lokalne teme – od toga da grad nakon svake kiše izgleda kao Venecija pa sve do bespravne gradnje i pobjede kladionica nad knjižarama.

Kakva bi po Vama BiH trebala biti država, a da je svi narodi koji žive u njoj osjećaju svojom?

Ne mogu govoriti ni u ime svog, a kamoli drugih naroda jer za to nisam ovlašten. Jedno je sigurno – strani tutori nas neće dovesti ni do kakvog trajnog rješenja, predstavnici triju naroda moraju dogovorno doći do rješenja. Nadam se da na to nećemo čekati još 15 ili 115 godina.

Osim po istini o stanju u BiH, pažnju javnosti ste skrenuli i neodlaskom po svoju doktorsku diplomu? Iako ste to objasnili u hrvatskim medijima, možete li to pojasniti i ljudima u Hercegovini?

Prije dvije godine uveden je novi oblik promocije doktora znanosti – zaogrnuti sintetičkim togama i s onim glupavim američkim diplomskim kapama (premalim) na tintari doktori u montipajtonovskoj povorci hodaju od zgrade Sveučilišta do HNK gdje se održava stupidan igrokaz koji kulminira trenutkom kada novopečeni doktori prebacuju kićanku s lijeve na desnu stranu čime postaju doktori. Sve to košta 1600 kuna. Uplatio sam taj iznos da bih dobio diplomu, ali u toj ceremoniji nisam želio sudjelovati, jer je smatram nedostojnim kičem.

Pravu pažnju ste podigli i postavljanjem spomenika Brus Liju u mostarskom parku koji nije dugo izdržao. Dali je oštećenje spomenika odraz današnje kulture cijelog grada ili je to kako neki žele predstaviti djelo pojedinca?

Ne mogu špekulirati o tome jer se nikada nije doznalo tko je oštetio spomenik. Potpuno su mi neshvatljivi motivi tih ljudi.

U kakvom je sada stanju spomenik i kada možemo očekivati njegov povratak u Mostar?

Spomenik još nije popravljen. O povratku spomenika morate pitati gradske vlasti, jer je on od trenutka postavljanja javno vlasništvo, tj. pripada svim stanovnicima Mostara, ali i šire.

Kako gledate na ponudu Ultrasa da spomenik postavite u klub navijača i oni garantiraju da mu neće dlaka sa glave faliti?

Zahvalan sam na njihovoj, ali i na brojnim drugim ponudama za udomljenjem. Drago mi je da brojni ljudi vole taj spomenik i da ga osjećaju svojim.

Pratite li sport u BiH, i rezultate Zrinjskog kao jednog od najvećih klubova na ovim prostorim?

Pratim. Navijač sam Zrinjskog i kad sam u Mostaru uvijek idem na utakmicu.

Kada smo kod sporta kako gledate na stanje u i oko Vatrenih. Da li ste pobornik Bilića i njegove klape ili ste za promjene?

Mislim da su nužne ozbiljne promjene, a to znači ne samo novoga trenera, već i novo čelništvo HNS-a.

Kada možemo očekivati Vaš povratak u rodni kraj i vašu kandidaturu za hrtvatskog člana predsjedništva ili u krajnjem slučaju za gradonačelnika Mostara?

Kad vidim tko je sve bio ili još jest hrvatski član Predsjedništva ili gradonačelnik mog grada, moram reći da to više i nije nikakva čast... Kad sam odlazio na studij u Zagreb, želja mi je bila vratiti se što prije u Mostar, ali se stvar oduljila, najprije do magisterija pa do doktorata pa sam se oženio, dobio dijete... tako da odluka o povratku više ne ovisi samo o mojim željama. Ali, nikad se ne zna...

Ekipa portala se zahvaljuje Nini.