Štuka kao invazivna vrsta prednjači u Parku prirode Hutovo blato

Hutovo blato
Andrea Jakiša

Najveći grabežljivac rijeka i jezera je štuka – predator koji se nastanio u Parku prirode Hutovo blato. Ovo je riba koju još nazivaju i riječni vuk, a polako je posljednjih godina počela nastanjivati područje Hercegovine. Ona se hrani drugim ribama, žabama i glodavcima, a ide u red najvećeg slatkovodnog grabežljivca nizinskih voda. Štuka je strah i trepet drugim ribama, a najviše obitava u sporotekućim vodama u kojima ima puno vodenog bilja, drveća i ostalih mjesta za skrivanje. Što je lav u savanama, morski pas u oceanima, to je štuka u slatkim vodama.

Kada je u pitanju riblji fond u Hutovu blatu obitava oko 45 vrsta riba, od čega je 11 endema i isto toliko autohtonih vrsta. Ostale su alohtone vrste koje su unesene na različite načine. Neke od alohtonih vrsta su čak i korisne, posebno biljojedi, a predatori koji se hrane isključivo od drugih vrsta riba su velika prijetnja autohtonom i endemskom ribljem fondu u Hutovu blatu.

Ravnatelj Parka prirode Hutovo blato, Nikola Zovko naglasio je da u invazivnim vrstama u Hutovu blatu prednjači upravo štuka.

''U tim unešenim, invazivnim vrstama, prednjači predator zvani štuka. Mi tu još imamo i Dunavskog soma, a u posljednje vrijeme se pojavljuje američki Patuljasti grgeč koji se također hrani ribama. On se još uvijek nije pojavio u toj količini da bude velika prijetnja, ali je svakako opasan za životinjski svijet. Mi provodimo neki naš stalni monitoring pa smo primjetili da se štuka razvila jako puno, što se tiče svih uzrasta. Kako se u narodu kaže, ''stabilizirala se'' u ovom području. Ima ih od malih, pa sve do osam i 12 kilograma. Jako zanimljivo je da se hrani ribama koje se tu nalaze. Do sada ne možemo primjetiti da su to velike štete, no s obzirom na ostale okolnosti zbog čega su ugrožene endemske vrste to je još jedan dodatan problem, tako da mi moramo ''zvoniti'' za uzbunu'', ističe Zovko.  

Izlovom štuke spasiti riblji font

Borba protiv štuke jedino se može riješiti izlovom te je potrebno to odraditi prije mriješćenja jer ima jako puno ikre i na taj način se brzo razmnožava. Činjenica koju je važno istaknuti jeste da štuka u nedostatku hrane jede svoje mlade.

''Jedini mogući način riješiti se štuke je izlov, drugih načina nema. Kada je ona u pitanju mogu se primjeniti sve vrste izlova. Bitno je da se ona izlovljava stalno te da se smanji njezina brojnost osobito u mriješćenju. Štuka ima jako puno ikre i ako se to izmrijesti ona se užasno brzo razmnožava. Ta vrsta ribe nema neprijatelje, a znamo da se ponaša kao kanibal. U slučaju da joj nedostaje hrane, što se tiče drugih vrsta, ona jede svoje mlade. Dobar je resurs za razvoj sportskoj ribolova, a mi ujedno činimo dobru stvar – izlovimo štuku, smanjimo brojnost i spasimo ostatak ribljeg fonda u Hutovu blatu. Taj oblik ćemo razvijati u budućnosti jer uvođenjem sportskog ribolova možemo pomoći ostatku ribljeg svijeta u našem zaštićenom području. Što se tiče iskorijenjivanja ovih alohtonih invazivnih vrsta, za njih su predviđene mreže i agregati. Imamo neke jako malo posljedice za naše endemske vrste, ali je bitno dugoročno iskorijeniti ono što šteti našem životinjskom svijetu'', jasno će Nikola Zovko.  

Prvi primjeri ove vrste pojavili su se sredinom 80. godina prošlog stoljeća. To se dogodilo sa nestručnim poribljavanjem: šaranskom i drugom ribom (amur, sivi tolstolobik) koji je značajan za gospodarski izlov koji se provodio na prostoru Hutova blata u bivšoj državi.

Josip Vekić, voditelj Službe zaštite u Parku prirode Hutovo blato osvrnuo se na temu predatora štuke u samom Parku prirode.

''Štuka nije imala značajan porast populacije do prije par godina kada se slivom Trebižata proširila na rijeke Neretvu i Krupu te tako nastanila vode Hutova blata. Primjerci koji su uhvaćeni u vodama su u prosjeku od pet do sedam kilograma, a najveći kojeg bilježimo je onaj od 16 kilograma. Prema pričanju ribara ima i primjeraka od 20 kilograma u vodama Hutova blata. Po svim navedenim veličinama može se zaključiti da se štuka mrijesti u vodama Parka prirode nekih četiri do pet godina, a svi veći primjerci došli su iz rijeke Trebižat gdje su zabilježeni i puno prije, pa čak od osam do 10 godina'', govori Vekić.

U vodama Hutova blata hranu pronalaze ribe grabljivice

Poznate ribe grabljivice kao što su Neretvanski zubatak, Ćepa (lojka), Brancin pa i Jegulja kao i razne ptice Čaplje i Kormorani, koji se hrane isključivo ribom, vodozemcima i insektima vezanim za vodena staništa, u vodama Hutova blata odavnina pronalaze hranu. Upravo zbog toga te zbog štuke kao predatora, njegovom pojavom Hutovo blato je u opasnosti da izgubi te vrste radi nedostatka hrane za sve.

''Moram priznati da štuka može prouzrokovati velike štete na fauni Hutova blata, posebice ako se zna da ova vrsta može narasti od 1,5 metara dužine i 65 kilograma težine te da ženka odlaže 100.000 – 1.000.000 jajašaca. Za njenu ishranu potrebna je velika količina hrane, a kao poznati oportunist na njenom ''meniju'' pored riba nalaze se žabe, ptice i miševi. I onako loša hidrološka situacija dovesti će do promjene u močvari koja stari sukcesija i zagrijavanje kao i zagađenje voda dolazi do promjene u vrstama, te preživljavaju otporne lako prilagodljivije vrste kojima pripada i vrsta o kojoj razgovaramo. Endemi poput podustve te autohtone vrste keljavca, svala, plotice kao najznačajnijih domaćih vrsta u vodama Hutova blata polako dolaze na rub opstanka'', izjavio je Vekić te je dodao što je potrebno uraditi da ovaj predator prestane nanositi štetu u Parku prirode Hutovo blato:

''Uz kontinuiran izlov alohtonih vrsta koje se provode u redovnim aktivnostima po Planu upravljanja u Parku prirode Hutovo blato, za tu vrstu se donekle pobrinula i priroda. Tijekom ekspanzije te vrste kroz određeni broj godina, vjerojatno pri nestanku dovoljnih količina hrane, dogodi se neki klik da i ona postane kanibal i samo se hrani sa jedinkama svoje vrste. One se poubijaju i ostane samo njih par najvećih i najjačih koje se mrijeste i ciklus se okreće svakih devet do 10 godina. Pošto na red čekaju i neke nove vrste da zauzmu prostor vodenih eko sustava Hutova blata, kao što je Širokusni pastrvasti grgeč taj pad populacije štuke bi mogla iskoristiti ova vrsta koja je zabilježena u vodama Hutova blata. Njena populacija je u donjem dijelu Delte Neretve velika, a ova vrsa ništa ne bira. Hrana su mu zmije, ptice, ribe, insekti, doslovno sve što se kreće u vodi i na njenoj površini. Moram biti iskren i reći da situacija za autohtoni vodeni svijet u Hutovu blatu i nije baš sjajna'', zaključio je Josip Vekić, voditelj Službe zaštite u Parku prirode Hutovo blato.

Osvrt na temu štuke u Parku prirode Hutovo blato dao je i Marinko Dalmatin, diplomirani inžinjer biologije.

''Po pitanju štuke nisu rađena nikakva znanstvena istraživanja, sve je u neformalnoj formi (kako se narodski kaže rekla – kazala) što za znanstvene tvrdnje nije relevantno. U proteklom razdoblju rađena su određena istraživanja ihtiofaune Hutova blata, ali nikad ciljano na štuku, pa i podataka po ovom pitanju nema. Uprava Parka prirode Hutovo blato dužna je provoditi redovni monitoring ihtiofaune, a time i invazivnih vrsta /štuke, sukladno Planu upravljanja. Ukoliko oni nemaju zvanične podatka o prisutnosti štuke, teško da bilo tko drugi može davati neke podatke o štetama koje ova vrsta čini na ostalom dijelu ribljeg fonda. Park je mjerodavan za ovu oblast, stanaj biodiverziteta, te sukladno tom dužan je poduzimati mjere. Radnje i mjere koje je potrebno provoditi odnosile bi se na utvrđivanja prisutnosti štuke u prostoru, te sukladno rezultatima donijeti Akcijski plan koji bi se usuglasio sa svim dionicima u prostoru'', kazao je Dalmatin.