Zašto u ‘antifašističkom’ Sarajevu šetamo ‘ustaškim ulicama’?

Sarajevo - Magla
Twenty20 / Hercegovina.info

Dok je, nažalost, “fašistički” Mostar davao ulice hrvatskih vojnih i političkih dužnosnika NDH, to isto je, nažalost, činilo i “antifašističko” Sarajevo imenujući ih po muslimanskim dužnosnicima i simpatizerima Pavelićeve NDH-a.

Brojni skandal oko manipulacija u nabavci medicinske opreme vrijedne milijune maraka, skoro 30 tisuća ljudi ostalih bez posla i bilo kakvih primanja upravo zbog nametnutih mjera zabrane zbog suzbijanja širenja pandemije, ekonomiji na koljenima zbog izgubljenih milijardi i sve dužim redovima u javnim kuhinjama, nisu bili dovoljan povod za prosvjede.

Umjesto toga, najavljena misa zadušnica za blajburške žrtve u sarajevskoj katedrali, među kojima su bile i desetine tisuća ljudi islamske vjeroispovijesti, bio je crveni alarm za izlazak duhova prošlosti, novih političkih i međunacionalnih tenzija, zaogrnutih velom antifašizma. Hoće li eventualna povorka prosvjednika proći i sarajevskim ulicama koja nose imena istaknutih Bošnjaka iz vremena NDH?

Nostalgija ili licemjerno politikanstvo

Iz Sarajeva nebrojeno puta prema Hercegovini pristižu oštrice optužbi za fašizam, ipak opravdano podsjećajući na činjenicu kako u Mostaru i danas postoje ulice sa nekadašnjim vojnim i političkim čelnicima Pavelićeve Nezavisne države Hrvatske, Mile Budaka, Jure Francetića, Lorković-Vokića, Ive Zelenike Tovarnika i Đure Spuževića. Svi ovi nazivi ulica zaživjeli su već tijekom rata u Mostaru. No, iako to “Sarajevo” prešućuje, od ove “prakse” nakon rata nisu bili imuni ni u glavnom gradu. No, ne samo nakon rata već i u novije vrijeme. Je li u pitanju nostalgija ili licemjerno politikanstvo.

U tom kontekstu podsjetimo na, prije samo nekoliko godina, kontrovezno imenovanje jedne sarajevske osnovne škole po muslimanskom intelektualcu Mustafi Busuladžiću, kojeg znatan dio povjesničara opisuje kao suradnika fašističkih snaga, filozofa koji je, kako se navodilo, veličao Hitlerove ideje, a brojni kritičari predstavljaju ga i kao istaknutog suradnika ustaških snaga. No, za znatan dio bošnjačke elite Busuladžić je bio mučenik i intelektualac, ubijen nakon II. Svjetskog rata bez suđenja zbog verbalnog delikta. On je bio i predsjednik organizacije ‘Mladi muslimani’, kojoj se 1940. priključio i Alija Izetbegović, nekadašnji predsjednik RBiH i predsjednik SDA, također i pripadnik ustaške ‘Handžar divizije’, otac današnjeg predsjednika te stranke Bakira Izetbegovića.

Zanimljivo je da je i tada, kao i za najavu mise u katedrali, reagiralo izraelsko veleposlanstvo tražeći da se “posebno obrati pozornost na imenovanje jedne od škola po kontroverznoj i antisemitskoj osobi. Na ovu notu iz Školskog odbora su odgovorili da “Izrael obustavi gradnju na okupiranoj palestinskoj zemlji” te je istaknuto da je “izmišljotina da je Busuladžić bio antisemit jer se time pravda ubojstvo koje su izvršili njegovi ideološki protivnici”. I sada ova škola nosi Busuladžićevo ime.

Sarajevskim ulicama…

Dok je, nažalost, “fašistički” Mostar davao ulice hrvatskih vojnih i političkih dužnosnika NDH, to isto je, nažalost, činilo i “antifašističko” Sarajevo imenujući ih po muslimanskim dužnosnicima i simpatizerima Pavelićeve NDH-a.

Tako se i danas brojnim sarajevskim ulicama šetamo, puno ne znajući tko su osobe po čijim imenima su nazvane.

Ulica Envera Čolakovića, nekadašnjeg atašea za kulturu NDH u Mađarskoj nalazi s na desnoj strani Miljacke, u sjevernom dijelu Starog Grada, kao i ulica Sulejman Pačariza Hodže, nekadašnjeg pukovnika i zapovjednik SS muslimanske policije koja se smjestila pod Mojmilom.

Na Ilidži imamo Ulicu Huseina Đoze, bojnika 13. SS divizije, a po njegovom imenu nazvana je i jedna osnovna škola u Goraždu. Husein efendija Đozo, bio je imam u Handžar diviziji SS vojske koja je služila na Balkanu. Pojedine grupe i glasila Đozu zovu “najistaknutijim intelektualcom Bošnjakom 20. stoljeća koji je ostavio dubok trag u životu bh. muslimana. Još veća groteska je u tome što se ova škola nalazi preko puta ulice Maršala Tita.

Jedna ulica na desnoj strani Miljacke u Novom Sarajevu zove se po Muhamedu ef. Pandži, za kojeg povjesničari kažu da je jedan od najvećih zagovornika osnivanja SS Handžar divizije i jedini hodža koji je sudjelovao u povorci okupatorskih sila kroz Sarajevo.

Na Ilidži je i Ulica Osmana efendije Rastodera, pripadnika i aktiviste muslimanske policije kojeg su poslijeratne komunističke vlasti proglasile ratnim zločincem i ubijen je 1946. pod nerazjašnjenim okolnostma.

I u Crnoj Gori nisu imuni

Zanimljivo je da se po njemu prije pet godina nazvana i jedna ulica u Crnoj Gori, a još zanimljivija je zastupnička polemika u općini Petnjica u sjeveroistočnom dijelu te države. tada je predsjednik općinske skupštine u Petnjici Adnan Muhović (Bošnjačka stranka) rekao da se radi o „vrlo značajnoj osobi u nas Bošnjaka“. „On je vrlo uspješno branio Bihor od crnogorskih četnika i da njega nije bilo i mi bismo prošli kao Donji Bihor“ izjavio je svojedobno Muhović za ‘Vijesti’. Na pitanje da li zna da je Rastoder proglašen ratnim zločincem, Muhović je odgovorio da „partizani sve do 1943. godine nijesu branili ovaj kraj, pa je Rastoderova uloga bila u tome da ga čuva i brani“.

U Sarajevu je i ulica nazvana po Reisu Fehimu Spahi, šestom po redu reis-ul-ulema u razdoblju Nezavisne Države Hrvatske koj se izjašnjavao kao Hrvat islamske vjeroispovijesti. On je 28. ožujka 1941. pozvao sve islamske vjerske službenike na vjernost Kraljevini Jugoslaviji, no već 26. travnja iste godine poziva muslimane na lojalnost novoj državi NDH. U Gazi Husrev-begovoj džamiji 11. svibnja Spaho je u obredu zahvale rekao: “Rodila se Nezavisna Država Hrvatska i otpočela je svoj život… Mi muslimani smo je od srca pozdravili, jer znamo, da se nijednom muslimanu neće i ne može dogoditi nikakva nepravda. Zato smo se sastali danas u ovoj velebnoj džamiji da u njoj zahvalimo Svemogućem na ostvarenju Nezavisne Države Hrvatske”.

Jesmo li spremni iskreno vidjeti same sebe kao njemački biskupi?

Po svemu sudeći, mnoga i društva i mjesta u BiH ni danas ne žele se suočiti sa svojom prošlošću, želeći sebi priskrbiti ekskluzivitet antifašizma, uz koji stoji veliki znak upitnika.

Međutim, podsjetimo da nedavnu i glasno najavljivanu poruku njemačkih biskupa tijekom obilježavanja 75. godina završetka rata gdje su otvoreno kritizirali svoje prethodnike u vrijeme II. Svjetskog rata.

Predsjednik Vijeća Evangeličke Crkve u Njemačkoj (EKD) biskup Heinrich Bedford-Strohm istaknuo je trajnu njemačku odgovornost za nebrojene žrtve II. svjetskoga rata. “Bog ne zaboravlja, to su nas naučila naša židovska braća. Spominjemo se svih mrtvih jer ih i Bog vječno slavi. I 75 godina nakon završetka rata Njemačka je obilježena krivnjom. Nasuprot zaborava i svake relativizacije poručujemo: Da, bili smo krivi, donijeli smo bijedu cijeloj Europi i velikom dijelu svijeta. Ali, i zahvalno dodajemo – naša je priča nastavljena, poručio je biskup Bedford-Strohm, posebno zahvaljujući na ponovnom daru židovskoga prijateljstva.

Predsjednik Njemačke biskupske konferencije biskup Georg Bätzing poručio je da je “samo onaj koji je spreman samoga sebe iskreno i cjelovito vidjeti, u stanju susresti drugoga i pridonijeti zajednici te da samo onaj koji vidi žrtve služi pomirenju”.Je li u BiH ova katarza još daleko?