Širokobriješki franjevci nisu bili ustaški suradnici, kako je plasirano u Jugoslaviji

Povjesničar Hrvoje Mandić koji je obranio doktorsku disertaciju s područja historiografije na temu „Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću“ na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu je u intevjuu za hercegovina.info govorio o stradanju franjevaca na području Hercegovine te o ulozi koju franjevci imaju na ovom području.

 Možete li nam reći nešto ukratko o ulozi i stradanju franjevaca na ovim područjima od njihovog dolaska do danas?

Hercegovački franjevci su, do uspostave austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini 1878., utemeljili 13 učionica za opismenjivanje djece. U navedenom su razdoblju hercegovački franjevci bili jedini prosvjetni radnici koji su osnivali osnovne škole diljem Hercegovine. Zbog toga se može govoriti o organiziranom opismenjivanju nepismenog stanovništva od sredine 19. stoljeća. Osim toga, hercegovački franjevci su utemeljili studij filozofije i bogoslovije na Širokom Brijegu, studij Bogoslovije u Mostaru, Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, utemeljili su i Štedionicu, franjevačku mlinicu i hidrocentralu, doveli su struju izgradili vodovodnu mrežu u Širokom Brijegu, sudjelovali u izgradnji prometnica. Nemjerljiv je njihov doprinos u podizanju vjerskog, kulturnog, obrazovnog i nacionalnog identiteta Hrvata u Hercegovini.

Koliko je stradanje hercegovačkih franjevaca nedovoljno istražen segment suvremene povijesti hrvatskih krajeva na području današnje BiH?

Raspadom Jugoslavije, u Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini pokrenuta su opsežna istraživanja u kojima su predmet interesa postali komunistički zločini i metodologija partizanske uspostave vlasti. U Bosni i Hercegovini postavljen je istraživački temelj, koji se može iskoristiti za proučavanje povijesti Hercegovačke franjevačke provincije u razdoblju od 1941. do 1945. godine. Na tom temelju izrađena je doktorska disertacija i u pripremi je monografija o pobijenim franjevcima.

Jesu li franjevci ubijani iz mržnje ili nečega drugog?

Nekoliko je tu motiva, a svakako je među njima prisutan motiv ubojstva iz mržnje prema vjeri. Motiv ubojstva hercegovačkih franjevaca, na Širokom Brijegu, Mostaru, Bleiburgu i Križnom putu obradit će se u monografiji. Općenito govoreći za ovu priliku mogu reći da je jugoslavenska historiografija i publicistika nakon 1945. konstruirala stvarnost na način da je širokobriješke franjevce označila monolitnom skupinom ustaških suradnika što oni nisu bili. Činjenice ukazuju na to da širokobriješki franjevci nisu ubijeni zato što su navodno podržavali ustaški režim. Za komunistički su režim franjevci bili potencijalni neprijatelji, anglofili, odnosno pristaše demokracije zapadnog tipa i usto odani Katoličkoj Crkvi koja je bila istinski ideološki neprijatelj novog režima. Potencijalni su neprijatelji bili i zato što se tijekom rata nisu kompromitirali ni na koji način. Surađivali su s protivnicima ustaškog režima, mnoge od njih spasili od pogibelji i štitili kroz čitavo vrijeme rata ostavši tako vjerni uputama Katoličke Crkve. Za nekolicinu hercegovačkih franjevaca koji su se povukli zajedno s oružanim snagama NDH u proljeće 1945. možemo pretpostaviti da su surađivali s vlastima NDH. I jedni i drugi ubijeni su bez ikakva suđenja od jugoslavenskih partizana. U vremenima koja su uslijedila ubijenim hercegovačkih franjevcima se naknadno dokazivala krivnja i tako se pokušalo opravdati ratni zločin.

Koliko su ubojstva franjevaca utjecala na život Hrvata na ovim prostorima?

Dovoljan je samo podatak da su u Širokom Brijegu, i drugim mjestima, škole bile zatvorene, u samostanskoj crkvi nije bila služena misa do 1947., a najveći udarac od svega je spaljivanje franjevačke knjižnice i arhiva u zgradi gimnazije. Tim činom pokušalo se uništiti svaka veza s prošlošću i pravo na sjećanje Hrvata u Hercegovini na nacionalni identitet.

Jesu li stradavali svećenici iz drugih redova osim franjevaca?

U Hercegovini su u razdoblju od kraja listopada 1944. do početka srpnja 1945. i procesa uspostave vlasti, partizani i komunističke vlasti ubili  između ostalog 12 dijecezanskih svećenika i jednu časnu sestru.

Što je po vama potrebno kako bi se smanjile međunacionalne tenzije na području BiH, kakvu ulogu u tome imaju duhovne i političke vođe?

Ključno je omogućiti znanstvenicima uvid u arhivsko gradivo iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. Iduća faza je istraživanje i objavljivanje znanstvenih radova i monografija o zločinima počinjenim u oba rata na teritoriju Bosne i Hercegovine. Na nama povjesničarima je da se ovim temama pozabavimo u budućnosti na objektivan način. Što će raditi duhovne i političke vođe, u to ne želim ulaziti.

Kada napokon možemo staviti točku na priču o Domovinskom i Drugom svjetskom ratu, odnosno kada će Domovinski i Drugi svjetski rat postati dio povijesti, a ne dio svakodnevne političke retorike?

Dok god imamo različite pristupe zločinima, ali i žrtvama, dok god jedne počinitelje sudimo po osobnoj odgovornosti, druge po zapovjednoj, a treće po političkoj. Nadalje, dok god na jedne primjenjujemo jedan zakon, a na druge drugi, dok god dodajemo silne konstrukcije, zamagljujemo činjenice i pristupamo politikantski imati ćemo uvod u nove sukobe, a ne suočavanje s prošlošću i pomirenje.  Smatram nužnim otvoriti Arhive na teritoriju BiH i omogućavanje znanstvenicima uvid u arhivsko gradivo Drugog svjetskog i Domovinskog rata u BiH. Takav pristup rješavanja problema omogućava da se sva tri naroda suoče s prošlošću i započnu proces pomirenja koji je bolan, ali i neophodan za zajednički suživot.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.