Ne mažite krpelja uljem ni alkoholom: Liječnik pojasnio što učiniti nakon uboda

Dolaskom proljeća i toplijih dana sve više vremena provodimo u prirodi. Upravo tada raste i aktivnost krpelja, sitnih nametnika koji mogu prenijeti ozbiljne bolesti, među kojima je najpoznatija lajmska bolest. Iako ubod krpelja u većini slučajeva ne znači automatski infekciju, važno je znati kako pravilno reagirati, kada potražiti pomoć liječnika i kako se učinkovito zaštititi.

Uklanjanje krpelja prvi je i najvažniji korak nakon uboda. Prema riječima dr. Sanela Hrkića, specijalista urgentne medicine u bolnici Medicana Sarajevo, u većini slučajeva preporučuje se da se krpelj ukloni odmah po uočavanju.

"Što krpelj kraće ostane pričvršćen za kožu, manja je vjerojatnost prijenosa patogena. U većini situacija medicinski je opravdano da se krpelj ukloni samostalno, osobito ako je jasno vidljiv, dostupan i osoba ima odgovarajući alat, poput pincete, te nema znakova komplikacija kao što su jaka bol, oticanje i alergijske reakcije. Razlog za to je što se bakterije poput Borrelia burgdorferi, koja uzrokuje lajmsku bolest, obično ne prenose trenutačno, nego nakon određenog vremena hranjenja krpelja", rekao je dr. Hrkić.

Dodaje kako se liječniku treba javiti ako je krpelj smješten na teško dostupnim ili osjetljivim mjestima, poput vlasišta, uha ili genitalne regije, ako je došlo do pucanja krpelja pa su dijelovi, najčešće usni aparat, ostali u koži, kod male djece, starijih osoba ili imunokompromitiranih pacijenata, kao i ako se razvije lokalna upalna reakcija.

"Važno je naglasiti da nepotpuno uklanjanje krpelja ne znači automatski povećan rizik od sistemske infekcije, ali može dovesti do lokalne upale ili sekundarne bakterijske infekcije kože", kaže dr. Hrkić.
Za pravilno uklanjanje, dr. Hrkić naglašava da je tehnika presudna.

"Pravilno uklanjanje krpelja ključno je za smanjenje rizika od prijenosa patogena, uključujući uzročnika lajmske bolesti. Neadekvatne metode mogu dovesti do povećanog izlučivanja infektivnog materijala iz krpelja u ranu, čime se povećava vjerojatnost infekcije. Prije svega, potrebno je koristiti finu pincetu, po mogućnosti s uskim vrhom. Krpelja treba uhvatiti što bliže površini kože, odnosno za njegov usni aparat, glavu, a ne za tijelo. Hvatanje za tijelo povećava rizik od njegova gnječenja i potencijalnog vraćanja sadržaja u kožu. Slijedi polagano, kontinuirano izvlačenje krpelja ravnomjernim pokretom prema gore. Važno je izbjegavati uvrtanje ili rotiranje krpelja, naglo povlačenje, pritiskanje ili gnječenje njegova tijela. Cilj je da se krpelj ukloni u cijelosti, uključujući usni aparat", pojasnio je specijalist urgentne medicine.

Nakon uklanjanja, navodi dr. Hrkić, mjesto uboda treba dezinficirati alkoholom, jodom ili drugim antiseptikom te pratiti tijekom idućih tjedana.

"Ako se dogodi da dio krpelja, najčešće usni aparat, ostane u koži, ne treba pokušavati agresivno odstranjivanje iglama ili sličnim sredstvima. U većini slučajeva organizam će taj dio spontano eliminirati, ali je poželjno mjesto pratiti zbog moguće lokalne upale. Posebno je važno naglasiti što ne treba raditi, jer su to česte pogreške u praksi: ne premazivati krpelja uljem, alkoholom, lakom za nokte, benzinom ili drugim tvarima, ne pokušavati 'ugušiti' krpelja prije uklanjanja i ne koristiti toplinu, primjerice žar ili šibice. U suštini, najvažniji principi su brzo uklanjanje, pravilna tehnika i minimalna manipulacija", pojašnjava dr. Hrkić.

Antibiotici nisu potrebni u većini slučajeva

Na pitanje postoji li potreba za preventivnom terapijom nakon uboda, dr. Hrkić ističe da antibiotici u većini slučajeva nisu potrebni.

"U najvećem broju slučajeva rutinska primjena antibiotika nakon uboda krpelja nije potrebna niti se preporučuje. Razlog za to je što je vjerojatnost prijenosa infekcije relativno niska, osobito ako je krpelj uklonjen unutar prva 24 sata. Neopravdana upotreba antibiotika može dovesti do nuspojava i pridonijeti razvoju antimikrobne rezistencije", rekao je dr. Hrkić.

Međutim, navodi specijalist urgentne medicine bolnice Medicana Sarajevo, postoje jasno definirane situacije u kojima se može razmotriti postekspozicijska profilaksa, najčešće jednokratnom dozom antibiotika.

"Ta mjera dolazi u obzir ako su ispunjeni sljedeći kriteriji: krpelj je bio pričvršćen dulje od 36 sati ili je jasno bio nahranjen, uklanjanje je izvršeno unutar 72 sata od uočavanja, područje u kojem je došlo do uboda ima visoku prevalenciju lajmske bolesti i ne postoje kontraindikacije za primjenu antibiotika", kaže dr. Hrkić.

Važno je naglasiti da se ta profilaksa odnosi isključivo na prevenciju lajmske bolesti, dok za druge bolesti koje prenose krpelji, poput krpeljnog meningoencefalitisa, ne postoji učinkovita postekspozicijska terapija. U tim slučajevima prevencija se temelji na cijepljenju prije izlaganja.

Nakon uboda zdravstveno stanje treba pratiti najmanje 30 dana, uz posebnu pozornost na moguće simptome.

"Najvažniji rani znak lajmske bolesti je pojava tzv. migrirajućeg eritema, erythema migrans, koji se obično javlja unutar tri do 30 dana od uboda. Radi se o crvenilu koje se postupno širi, često više od pet centimetara, ponekad sa središnjim razbistrenjem, odnosno izgledom mete, i obično nije bolno niti značajno svrbi. Važno je naglasiti da izostanak simptoma u prvih nekoliko dana ne isključuje infekciju, zbog čega je kontinuirano praćenje nužno", upozorio je dr. Hrkić.

Kada je neophodno odmah potražiti liječničku pomoć, dr. Sanel Hrkić pojašnjava da nakon uboda krpelja većina osoba neće oboljeti, ali postoji niz znakova koji zahtijevaju medicinsku procjenu jer "mogu ukazivati na ranu ili sistemsku infekciju, osobito lajmsku bolest ili druge bolesti koje prenose krpelji, kao što je krpeljni meningoencefalitis".

To su promjene na koži oko mjesta uboda, povišena temperatura bez drugog jasnog uzroka, izražen umor i malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolja, ukočen vrat, jaka i neobična glavobolja, smetnje vida, trnci ili slabost u ekstremitetima, poremećaj ravnoteže, zbunjenost ili promjene svijesti, preskakanje srca ili palpitacije, bol u prsima, osjećaj vrtoglavice ili nesvjestice.

Prevencija je najbolja zaštita

Specijalist naglašava da je prevencija i dalje najbolja zaštita te da su odjeća i pregled tijela nakon boravka u prirodi prva linija zaštite.

"Prilikom boravka u prirodi, šumi, visokoj travi i grmlju, preporučuju se dugi rukavi i duge hlače, nogavice uvučene u čarape ili obuću, svijetla odjeća jer se na njoj lakše uočavaju krpelji, te zatvorena obuća", govori dr. Hrkić.
Osim toga, specijalist navodi da se koriste i repelenti, odnosno kemijska zaštita, kao što su DEET, ikaridin, odnosno picaridin, te permetrin za tretiranje odjeće, ali ne izravno na kožu. Također savjetuje izbjegavanje rizičnih područja.

"Izbjegavati hodanje kroz visoku travu i gusto grmlje. Kretati se označenim stazama i ne sjedati izravno na travu ili šumsko tlo", dodaje specijalist.

Posebno ističe važnost zaštite kućnih ljubimaca, koji mogu unijeti krpelje u dom, kao i cijepljenja protiv krpeljnog meningoencefalitisa za osobe koje često borave u rizičnim područjima.

"Psi i mačke mogu unijeti krpelje u dom, zbog čega se preporučuje redovita antiparazitska zaštita, spot-on pripravci i ogrlice, kao i pregled dlake nakon šetnje", govori dr. Hrkić.

Kada je riječ o cijepljenju, koje je na Balkanu djelomično dostupno, dr. Hrkić navodi da protiv krpeljnog meningoencefalitisa postoji učinkovito cjepivo koje se preporučuje osobama koje borave u endemskim područjima, šumskim radnicima, planinarima i lovcima, navode iz bolnice Medicana Sarajevo.