Crijevne viroze

Vidi originalni članak
Bolest nazivamo raznim imenima: virusni gastroenteritis, crijevna viroza, želučana gripa, rotaviroza, enterična adenoviroza, crijevna gripa, a sve su obilježene naglom pojavom blagih simptoma od strane probavnog sustava.

Simptomi su: mučnine, povraćanja, grčevi u trbuhu, proljev, pa i povišena tjelesna temperatura zbog infekcije želuca i crijeva različitim virusima. Virusi uzrokuju 30 do 40 posto slučajeva infektivnog proljeva u razvijenom svijetu. Nakon infekcija gornjeg respiratornog trakta, virusni gastroenteritis je druga najčešća zarazna bolest. Gastroenteritis mogu izazvati mnoge vrste virusa, ali su najčešći vrlo zarazni rotavirus, virus Norwalk i njemu slični norovirusi i kalicivirusi, te adenovirusi serotip 40 i 41. Rotavirus je vodeći uzročnik jakog proljeva u djece (najveća učestalost u djece u dobi od 3 do 20 mjeseci), a može se javiti i kod odraslih koji su u bliskom kontaktu sa zaraženim djetetom (obično s blažim simptomima). Rotavirusne infekcije najčešće se javljaju zimi, u područjima s umjerenom klimom. Virus prouzročuje 50 % hospitalizacija djece s proljevima, posebno dojenčadi, kod kojih je bolest klinički teža. Epidemije se mogu dogoditi i u kolektivima kao što su domovi umirovljenika jer se stolicom virus izlučuje u velikom broju, prenosi neopranim rukama, a prilično je otporan na dezinficijense za pranje ruku i čišćenje površina. Dugo preživljava na predmetima, rukama i u pitkoj vodi, pa je čest uzročnik bolničkih infekcija na dojenačkim odjelima. Infektivna doza mu je vrlo niska, dovoljno je svega 10 virusnih čestica da izazove simptome. Uglavnom do treće godine života većina je djece stekla protutijela na taj virus. Rotaviroza najčešće pogađa mlade, starije osobe i ljude s oslabljenim imunološkim sustavom. Učestalost je dvoje od tisuću ljudi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Virus Norwalk je glavni uzročnik epidemijskog gastroenteritisa u djece i odraslih tijekom cijele godine. Virusi koji su slični virusu Norwalk česti su kod djece školske dobi i putnika na krstarenjima turističkim brodovima. Ima više virusa koji se svi zovu imenom norovirusi. Epidemije virusnih proljeva obično se šire fekalno-oralnim putem, preko hrane koja se ne obrađuje termički i preko vode za piće. Norovirusi su otporni na niske temperature i zamrzavanje, pa se lako šire hladnim desertima. Simptomi se pojavljuju od 1 do 3 dana nakon uzimanja zagađene hrane ili vode, a virusi se izlučuju stolicom još dva tjedna nakon ozdravljenja.

Adenovirusi (serotip 40, 41 i 31 ) su prema učestalosti i važnosti odmah iza rotavirusa. Izazivaju 10 % proljeva male djece do dvije godine i bolničke infekcije. Epidemije se javljaju čitave godine. Prenose se fekalno-oralnim putem. Put prijenosa hranom i vodom nije zapažen. Lučenje virusa stolicom traje do dva tjedna. Infekcije kalicivirusima događaju se u ranoj dječjoj dobi i najčešće prolaze bez znakova bolesti. Kod sasvim male djece očituje se kao blaži gastroentertis koji traje do četiri dana. Rijetko se mogu vidjeti i respiratorni simptomi. Postoji i drugi oblik koji većinom susrećemo kod odraslih nakon jedenja kontaminiranih školjki, ili pijenja vode.

Astrovirusi su još manji virusi odgovorni za 5 % proljeva djece mlađe od sedam godina, ali mogu izazvati bolest i u starijih pacijenata. Epidemije se češće nalaze u kolektivima poput vrtića i staračkih domova. Odrasli rijetko obolijevaju, osim ako nisu uključeni u njegu bolesne djece. Nakon kratke inkubacije proljev traje do pet dana. Povraćanje, vrućica i dehidracija su rijetki. Samo kod imunosuprimirane djece može se razviti teža klinička slika. Moguće su infekcije još nekim virusima, kao što su koronavirusi, torovirusi, parvovirus i pikobirnavirusi i pestivirusi.

Cilj liječenja je nadomještanje tekućine i elektrolita (soli i minerala) izgubljenih proljevom. Antibiotska terapija nije učinkovita kod virusnih oboljenja. Općenito se ne primijenjuju lijekovi protiv proljeva, tzv. antidijaroici, jer oni mogu produžiti infekciju. Mjere samoliječenja kako bi se izbjegla dehidracija uključuju uzimanje otopine elektrolita (oralna rehidracijska tekućina koja se može kupiti u slobodnoj prodaji), kako bi se nadomjestila tekućina izgubljena proljevom, a što je jako važno kod male djece. Kako je rizik od dehidracije veći kod dojenčadi i male djece, roditelji moraju pažljivo pratiti broj pelena koje su promijenili dnevno kada je dijete bolesno, i ako pelena ostane suha nakon šest sati, treba potražiti pomoć liječnika. Mineralna i obična voda ne nadomještaju elektrolite potrebne djeci koja su dehidrirala od povraćanja i proljeva. Promjena prehrane obično će koristiti kod djece s proljevima dok proljev ne stane. Ne treba jesti jako masnu, slatku i začinjenu hranu. Treba djetetu strpljivo davati male količine mlakog čaja od šipka, ili crnog čaja. Bolesnici s proljevima koji zbog mučnine nisu u mogućnosti uzimati tekućinu na usta, možda će trebati infuziju, posebno mala djeca. Budite strpljivi s djecom i nudite im često manje količine ohlađenog čaja od šipka. Dijete može jesti uobičajenu hranu samo ne jako masnu i slatko. Dojenčad na prsima nastavlja sisati majčino mlijeko. Osobe koje uzimaju diuretike moraju biti pažljivi kod proljeva i možda će morati prestati uzimati diuretike za vrijeme akutne faze proljeva. (Uvijek je potrebno savjetovati se s liječnikom prije nego se prekine terapija propisanog lijeka). Bolesniku svakako osigurati da miruje što je više moguće. Većina će se infekcija riješiti spontano. Djeca mogu biti teško bolesna zbog dehidracije koju je izazvao proljev.

Dehidracija je glavna komplikacija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Potražite liječnika ako ne možete nadoknaditi tekućinu, a javljaju se simptomi dehidracije, posebice kod malog djeteta, uključujući slabo izlučivanje mokraće, slabost ili vrtoglavica, suha usta, upale oči, udubljena fontanela i smetenost (konfuzija). Također se savjetujte s liječnikom ako proljev traje više od nekoliko dana i ako je u stolici primijećena krv.

Većina se infektivnih mikroorganizama prenosi neopranim rukama. Prevencija se najbolje postiže kroz odgovarajući postupak s hranom i pranjem ruku nakon korištenja toaleta i kad god su ruke uprljane. Dojenje vjerojatno pruža određenu zaštitu od infekcije. Nakon mijenjanja pelena treba temeljito prati ruke sapunom i vodom, a samo mjesto mijenjanja pelena treba dezinficirati klornom otopinom ili 80-postotnim alkoholom. U vrtićima previjalište ne smije biti u prostoru gdje se dijele obroci. Bliže se godišnji odmori i spremamo se na put, pa će promjena prehrambenih navika, iskušenje da probamo lokalne specijalitete koji se nude uz samu cestu, napitke rashlađene kockicama leda, a nemamo mogućnost oprati ruke tako često i tako kvalitetno kao u kućnim uvjetima, dodatno će povećati opasnost od virusnih crijevnih infekcija, posebice onih koje se prenose hranom i pićem. Vrijedi staro pravilo: peri, oguli, kuhaj, peci, ili odbaci! Prevencija crijevnih viroza jednostavnim higijenskim mjerama omogućit će nam nesmetano uživanje u radostima ljetovanja, sportskim i profesionalnim aktivnostima.

Vezani članci