Preminula Malkica Dugeč, književnica DHK H-B koja je bila progonjena zbog podrške Hrvatskom proljeću

Hrvatska književnica Malkica Dugeč preminula je 15. rujna u Stuttgartu u 91. godini života, priopćilo je Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, čija je bila članica. Iza sebe je ostavila bogat pjesnički i prozni opus te desetljeća kulturnog djelovanja među Hrvatima u iseljeništvu.

Dugeč je rođena 3. lipnja 1936. u Zavidovićima. Osnovnu školu pohađala je u Sarajevu, a maturirala je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala kroatistiku. Kao profesorica hrvatskoga i ruskoga jezika radila je u školama diljem Hrvatske.

Prema biografskim podacima koje je dostavio DHK HB, zbog zalaganja za hrvatski jezik, članstva u Matici hrvatskoj te potpore Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. i Hrvatskom proljeću, 1972. bila je prisiljena sa suprugom, profesorom Božom Dugečom, emigrirati u tadašnju Saveznu Republiku Njemačku.

Ondje je ostala do smrti, sudjelujući u kulturnom i političkom životu hrvatske emigracije. Književne radove objavljivala je u brojnim hrvatskim emigrantskim glasilima u Europi i svijetu, a od 1991. i u časopisima i knjigama u Hrvatskoj. Njezine su pjesme prevođene na strane jezike.

Prvu zbirku pjesama, „Crveni biseri“, objavila je 1960. u Požegi. Uslijedila su brojna djela, među kojima su „Zemlja moja – nebo moje“, „Kriška dobrote“, „Sve dalje od sebe“, „S Hrvatskom u sebi“, „Žudnja za smijehom“, „O kamenu poj“, „Drhtaji ptica“, „Moć svjetla“ i „Tragovima bezdomnosti“.

Pisala je i haiku, objavljen u zbirci „Kroz pukotinu neba“, te književnost za djecu, kojoj pripadaju zbirke „I cvijet može zaplakati“ i „Početak rasta u ljude“. Među njezinim proznim djelima nalaze se „Domaće zadaće“ i „Anegdote – Iz tuđine i iz Domovine“.

Dio svojega rada posvetila je Vjenceslavu Čižeku. Objavila je knjigu „Buntovni sanjar: tragom političkih poruka prof. Vjenceslava Čižeka“, a s akademikom Josipom Pečarićem 2019. i knjigu o njegovu životu i djelu. S Kazimirom Katalinićem priredila je „Nismo spremni robovati“, knjigu govora i eseja svojega pokojnog supruga.

Među djelima iz kasnijeg razdoblja njezina stvaralaštva su „Blagdan riječi hrvatske“, „Slobodna misao“ te knjige „Krik iz magle – Pjesme u doba korone“ i „Za dane buduće“, objavljene 2021. godine.

Dobitnica je književnih nagrada „Dubravko Horvatić“, „Antun Branko Šimić“ i „Fra Lucijan Kordić“. Njezin rad zastupljen je u brojnim antologijama i leksikonima, među kojima su Hrvatski biografski leksikon, Hrvatska književna enciklopedija, Leksikon hrvatskih pisaca te antologije hrvatskoga pjesništva Bosne i Hercegovine, iseljeničkog, duhovnog i dječjeg pjesništva.

Uz DHK HB, bila je članica Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske od 1970., Njemačkoga društva za kroatistiku u Bambergu, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori te drugih hrvatskih kulturnih udruga. Za kulturni rad u domovini i iseljeništvu primila je brojne zahvalnice i diplome.

U obavijesti DHK HB navedeno je da pojedinosti o terminu pokopa još nisu poznate.