Na današnji dan u Drinovcima je rođen veliki Antun Branko Šimić
Živio je samo 26 godina i za života objavio jednu pjesničku zbirku, ali njegovo djelo pripada samim vrhovima hrvatske književnosti. Na današnji dan, 18. studenoga 1898., u Drinovcima je rođen Antun Branko Šimić, pjesnik čiju 128. obljetnicu rođenja obilježavamo danas.
Njegova „Preobraženja”, objavljena 1920. godine, donijela su 48 pjesama i snažan zaokret u hrvatskom pjesništvu. Slobodnim stihom i sažetim izrazom Šimić je pisao o ljubavi, tijelu, bolesti, Bogu, smrti i čovjekovu mjestu u svijetu. Postao je jedno od središnjih imena hrvatskoga ekspresionizma.
Put ga je iz rodnih Drinovaca vodio u franjevačku gimnaziju u Širokom Brijegu, potom preko Mostara u Vinkovce i Zagreb. Pjesme je objavljivao već kao petnaestogodišnjak. Uz poeziju, pisao je kritike i eseje te pokretao časopise „Vijavica”, „Juriš” i „Književnik”.
Odluku da se potpuno posveti književnosti pratio je težak život. Suočavao se sa siromaštvom i lošim stambenim uvjetima, a potom i tuberkulozom. Unatoč bolesti nastavljao je pisati i uređivati. Umro je u Zagrebu 2. svibnja 1925., ne dočekavši 27. rođendan.
Za današnju obljetnicu izdvajamo „Pjesmu jednom brijegu”. Uz dobro poznate „Opomenu” i „Pjesnike”, ona je vrijedan povod da se posegne i za drugim dijelovima njegova pjesničkog opusa.
U njezinu se središtu nalaze čovjek i brijeg, pogled iz sobe, goli kamen i voda koja teče. Iz jednostavna prizora razvija se razmišljanje o prolaznosti: čovjek zna da će otići, dok će brijeg ostati. U toj slici kamena i tišine čitatelji iz Hercegovine mogu pronaći nešto blisko vlastitom krajoliku.
Pjesma jednom brijegu
Antun Branko Šimić
„Taj brijeg, na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.
Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se
sastaje naš različiti smiso
Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.
U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.
Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost”
Vezani članci